Evo i našeg prvog članka - fascinantne istinite priče o velikom otkriću dvije djevojčice.
Datum je 29.3. 2006. Oko 10.30 je sati. Dora i Barbara se preko mobitela dogovaraju gdje će se naći za izradu plakata iz matematike. Barbara je poslije toga brala jaglace u vrtu, a Dora se oblačila i pripremala da dođe kod Barbare izraditi plakat. To je sve trajalo otprilike desetak minuta, a sunčano nebo se naoblačilo. Oblaci su se sjatili kao jato ptica. Samo par trenutaka nakon toga, počeo je puhati jak vjetar. Dora je jedva dospjela do auta, a Barbara jedva do ulaznih vrata. Trebalo je malo dok je Dora došla do Barbarine kuće kroz oblake magle i srušenog drveća. Kada su njih dvije napokon ušle u kuću, prestravile su se. Krov je lupao, prozori su drhtali, a vjetar je vani zavijao. Popele su se na kat. Nakon što je Dora izjavila da se najviše boji uragana, Barbara je izvukla knjigu s police da joj pokaže nešto više o uraganima. Tada je bio najstrašniji dio. Uočile su velike sličnosti s pojavama koje su vidjele kroz prozor.
Evo neke sličnosti koje su otkrile:
- Vjetar kreće od sjevera i ide prema zapadu
(smjer zapada je karakterističan za uragane) –
na sjeveru je Kopački Rit gdje je mogao nastati
i crpiti vodu
- Putuje uz Savu (izvor vode), preko Lonjskog
Polja do Zagreba
- Zbog pomrčine dolazi i odlazi svake godine, a
poslije njega se zbiva prolom oblaka
- Nije vidljiv poput tornada koji ima
karakterističan «prašnjavi» ljevkasti oblik
zbog toga što ne dodiruje tlo
- Brzina mu je oko 110 km/h, a na izuzetnim
mjestima ubrzava do 180 km/h
- Izuzetna snaga
- Vrtlozi
- Brzo pojavljivajne, odlazak, narušavanje vremena
- «Oko» koje je mirno
- Ponavlja se u sličnim uvjetima i vremenu najmanje 6 godina zaredom
- Jačina vjetra je potvrđena u vijestima – 12 bofora, što je jačina orkanske oluje
Dora i Barbara su ostale zaprepaštene. Uragan je prohujao gradom, a
to skoro nitko nije znao. Kad kažem skoro, mislim na to da su samo njih
dvije znale. Bilo je vrijeme za predsat novinara s nastavnicom Matić.
Žureći se ulicama, raspravljale su o otkriću. Dora je putem rekla:
«Vidi ljude kako sad mirno hodaju. Ne bi oni tako mirno hodali da znaju
što se dogodilo...» Obje uzdahnu i nastave put. Kad su utrčale na
sat novinara, svima su uz malo oklijevanja ispričale svoju priču.
Začudo, sedmaši nisu mislili da su djetinjaste, nego su ih prozvali
«genijalkama». Wow! To su odlučile zadržati za tajnu još neko vrijeme.
Doma su Dora i Barbara surfale po Internetu i pronašle neke
zanimljivosti; neki novinari su već tvrdili kako je bio uragan.
«
Eto,» kažu, «Ipak smo mi bile u pravu!»
Sada je 4.4. i nas dvije smo ponosne na naše otkriće. Iako smo dugo čekale, sada ćemo ipak biti spektakl!
Sada razmišljamo o objavljivanju našeg otkrića na Internetu, u novinama i školskom listu.
Dora Klindžić
&
Barbara Galović
McD
"
Tu ne možemo ništa, osim slušati izjave nekih prolupalih amera koji
misle da su vidjeli svemirce. To zvuči otprilike ovako: Ja i žena se
vozili u autu, došlo neko svijetlo, mi poletjeli i probudili se doma sa
ožiljcima. (Vjerojatno nije bilo alkotesta dok su se vozili, pa...)
Nije da ne vjerujem u svemirce, ali mislim da su ove ljude platili da
pričaju sulude stvari. "A krugovi u polju?" vjerojatno ste pomislili.
To, možda je 30% napravljeno NEljudskom rukom, ali većinu su seljani
došli i ugazili. (ovog sam se trena neobično podsjetila na epizodu
South Parka o NLO-ima 
Currently Listening To:
Currently Listening To:
Currently Reading:
Currently Watching:
Currently Watching:
