Stop Stipe Mesic - Lazi i obmane Stjepana Mesica!

Predsjednicki izbori - Stop Mesic

Džepari strahuju od predsjednika Gotovine

Politika osovine Račan – Mesić – Sanader jedina je prava politika koja iz dana u dan u hrvatskome narodu učvršćuje spoznaju kako je general Ante Gotovina u odnosu na nju i njezine protagoniste jedina prava opcija. Istina, danas, teško ostvarljiva, međutim tko je godine 1972. nakon Karađorđeva mogao sanjati hrvatsku nezavisnost. I onda su stvari izgledale crno. Danas imamo hrvatsku državu, ali sve manje hrvatsku vlast, pa se je nadati kako će ovo razdoblje trajati kraće od onoga od 71' do 90'.

Ne samo da se dijelu tzv. međunarodne zajednice na glavu popeo Mesić i njegova transkiptološka politika laži i ocrnjivanja vlastite države i hrvatskoga naroda, nego je na tom putu i haaški sud. Davno smo to prognozirali: moralni pad haaške pravosudne tvorevine očekivao se od trenutka kad je prema Hrvatskoj zauzeo jednak politički stav kao i prema Srbiji i Crnoj Gori. Mesić je u toj međunarodnoj protuhrvatskoj koaliciji maksimalno ušićario i više ga zapravo nitko ne treba ni doma ni vani, niti u Haagu. Sanader će mu osigurati doživotnog vozača, vozilo, dvije tajnice i lovu, kako bi u miru i blagostanju dočekao ono jedino od čega Mesić ne može pobjeći. A svi znamo da mu se zapravo treba suditi za veleizdaju. Opsirnije

MESIC JE U DUGI PRIZNAO DA JE DŽEPARIO MRTVACE - EFIKASNO!

Citat iz beogradske Duge, 1990.

Pitanje: Jeste li vi, partizan sa 11 godina, znali nešto o ustašama?

Mesić: Vidjeo sam samo zarobljene neprijateljske vojnike, ili mrtve, jer sam kao djete poslije borbe skupljao oružje, uzimao municiju od mrtvih, počistio im sve džepove, sve im pokupio, i nosio sa drugima u prvu jedinicu. Devedeset odsto Hrvata iz moga kraja bili su u partizanima. Vrlo malo je bilo ustaša.... Opsirnije

Što bi kralj Tomislav rekao 2004. godine predsjednickim kandidatima Stipi i Jadranki?

Da je oput dubokoumnoga gurua kad izađe iz nirvane, nasuprot očekivanju kralja Tomislava, na iznenađenje predsjednika Tuđmana i na realno očekivanje generala Ante Gotovine, napokon odlučio za svojega kandidata na funkciju predsjednika Republike Hrvatske nominirati svoju milosrdnu potpredsjednicu i aktualnu potpredsjednicu Vlade RH, samohranu majku, radijsku novinarku Jadranku Kosor. Njezin šef stranke i vlade, dr. Ivo Sanader izjavio je kako će ona pobijediti na predsjedničkim izborima. Štoviše, omalovažavajući vlastitu stranku, navlastito oko 90 posto članstva, kazao je kako je spomenuta u ovome trenutku HDZ-ov najbolji izbor, što samo pokazuje dno koje je dosegnula elita ove, nekad jake i moćne stranke, danas ovisnice o ministrima tipa Stanimirović, trbuhozborcima tipa Pupovac, manjinskim kruhoborcima tipa Tanković, petokrakaškim laktarošima tipa Škare Ožbolt, zakašnjelim čupavcima tipa Čehok i udbašima staroga kova tipa Jordan. A kao zalog tome stavu pridodao je da se ona potvrdila u dosadašnjem radu u Hrvatskom saboru (što je točno, jer se u Hrvatskom DRŽAVNOM SABORU, uopće nije snalazila), tako i u Vladi (što je također točno, potvrdila se u aktualnoj vladi kao kvazi Majka Terezija). Opsirnije

ZAŠTO JE HRVATSKOJ POTREBNA DEMESIĆIZACIJA (5))

Izbor iz pera Dubravka Horvatića

Mesiæ – "intelektualni i politièki gnom sluganskoga mentaliteta"

Dne 30. rujna godine 2000. izjavio je Stjepan Mesiæ, tadašnji i sadašnji "predsjednik svih graðana Hrvatske" (selo ne postoji u toj anakroniènoj sprezi revolucionarnoga nazivlja iz 1789. i 1917. i jugoslavenskoga genitiva!), izjavio je u svojoj rodnoj Orahovici da je nakon Proglasa HDZ-a hrvatskoj javnosti, kojim se traže prijevremeni izbori, još uvjereniji da ta stranka stoji iza Otvorenoga pisma hrvatskih generala (o jugoboljševièkim nasrtajima "hrvatskih" dužnosnika na Domovinski rat), ne bi li tako opet došla na vlast i "dovršila pljaèku". To lupetanje pred novinarskim mikrofonima, koje blagonaklono i eufemistièki nazivam izjavom, ponovio je dotièni dužnosnik dne 2. veljaèe 2001. na zagrebaèkom groblju Mirogoju, rekavšði, bez ikakvih dokaza, da su teroristièki napdaj eksplozivom na grobnicu narodnih heroja izvršili oni koji su izgubili izbore, pa se na taj naèin žele vratiti na vlast, kako bi dovršili pljaèku. (Kako što Mesiæ i seljake i seljane naziva graðanima, tako i novinari HTV-a nazivaju "narodnim herojima NOB-a" i sedam sekretara SKOJ-a, pokopanih, uz ostale, u grobnici narodnih heroja na Mirogoju, iako su svi oni poginuli znatno prije poèetka tzv. NOB-a).Opsirnije

ZAŠTO JE HRVATSKOJ POTREBNA DEMESIĆIZACIJA (4)

Pise: Martin Klaric

Izbor iz pera Dubravka Horvatiæa

1. Mesiæ je jugo-predsjednik u rangu predsjednika Republike Pešèenice

(…) S obzirom da je Schwartzowa knjiga izašla, kako je veæ re

èeno, svega nekoliko mjeseci nakon uspostave nove vlasti, jasno je da bi i sam autor neka stajališta danas revidirao, jer su se pokazala netoènima. Primjerice, danas vjerojatno ne bi, prigodom Mesiæa, napisao da "jugoslavenske su iluzije iza njega", jer èitava njegova poltika dokazuje suprotno. No, to ne znaèi da Schwartz nema pravo kada ga oznaèuje kozmopolitom, jer su iluzije "globalistièko-kozmopolitske pred njim". Naime, Zapadni Balkan samo je toèka na putu prema globalistièko-integracijskim alijansama. Uostalom, Schwartz navodi da je Mesiæ 22. sijeènja prošle godine izjavio u "Feral Tribuneu" "kako je 1990. zakljuèio da se Jugoslavija ne može održati, pa se priklonio ideji suverene hrvatske države… Jasno, je dakle, da Mesiæ nikada nije bio ni nacionalist". Schwartz veli da "potpuno nerazumijevanje Mesiæ oèituje i glede srpskog pitanja… Mesiæ èak govori o tome da je Hrvatska bila 'u ratu s Miloševiæem', a ne sa Srbima". Opsirnije

ZAŠTO JE HRVATSKOJ POTREBNA DEMESIÆIZACIJA (3)

Pise: Martin Klaric

1. Mesiæ visokim državnim odlièjima odlikuje komunistièke zloèince

Nedavno je predsjednik Stjepan Mesiæ odlikovao redom hrvatskoga pletera politièkog komesara (!) Marka Beliniæa, osobu za koju je podnijeta kaznena prijava u kojoj ga se optužuje za ubojstvo 218 zarobljenih vojnika i ranjenika u sijeènju 1943. i druge odavno dokumentirane zloèine. Živio sam u Kanadi preko 30 godina i kada bi tamo Predsjednik (Prime Minister) samo ruèao za istim stolom sa osobom osumnjièenom za ratne zloèine to bi bila udarna tema u svim medijima i u državnom parlamentu. Kada tako nešto proðe bez komentara, onda se mora upitati: tko vlada medijskim prostorom u Hrvatskoj i kakvu nam to "demokraciju" nude oni koji sjede u Saboru. (d.g.)

2. Na Tuškancu masovna grobnica žrtava partizana – prilika Mesiæu za nova odlikovanja poèinitelja zloèina

MUP-ov Odjel za ratne zloèine i terorizam zapoèeo je s provjerom tvrdnji da je na zagrebaèkom Tuškancu, na zemljištu koje koriste Hrvatske šume, masovna grobnica žrtava koje su po završetku II. svjetskog rata pogubili partizani."MUP je juèer zaprimio dopis Državnog odvjetništva na temelju kojeg je zapoèeto s obradom tog sluèaja", kazao je Hini glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun. Opsirnije.

ZAŠTO JE HRVATSKOJ POTREBNA DEMESIÆIZACIJA (2))

Izbor iz pera Dubravka Horvatiæa

3. Mesiæ: Za Europu bez granica, a prethodno Balkan bez granica

Još radikalniji od "reformiranih" komunista u ignoriranju hrvatskih nacionalnih interesa su kriptokomunisti, uglavnom iz stranaka koje su u koaliciji sa SDP-om. Politièke putanje mahom su im iste: podrijetlom iz komunistièkih ili jugofilskih obitelji, na partijskoj ljestvici uspinjali su se silovitim i žestokim napadajima na sve hrvatsko, da bi se, najednom, ukljuèili u Hrvatsko proljeæe, te se po njegovu slomu našli meðu partijskim disidentima, naravno, po partijskom zadatku. I po partijskom zadatku, predano glumeæi disidente, ukljuèili su se u hrvatswki nacionalni pokret, kao što su se isto tako i masoni (i komunisti) infiltrirali u Crkvu. Dapaèe, kao "progonjeni hrvatski nacionalisti" zauzeli su i važne položaje u vrijeme vladavine HDZ-a, koji su iznutra razarali, isto kao i masoni, jer su i jedni i drugi u službi "kapitalistièko-komunistièke financijske internacionale", kako veli Krisijan G. Rakovski, jedan od najistaknutijih boljševika Lenjinova kruga, a 1937. žrtva Staljinovih èistka. I jednima i drugima sredstvo za ostvarenje njihovih ciljeva su integracijski procesi, kojima je skrajnja svrha svjetaka država, koja bi progutala nacionalne suverenitete. U tome im, i jednima i drugima, pomažu liberali, "korisne budale", kako ih je nazvao Lenjin. I zato danas, jer je vlast u Republici Hrvatskoj u rukama komunista, kako "reformiranih", tako i kriptokomunista, te znatno manjim dijelom liberala, ignoriraju se i, štoviše, omalovažavaju hrvatski nacionalni interesi, a na dnevnom su redu integracije, Opsirnije

ZAŠTO JE HRVATSKOJ POTREBNA DEMESIÆIZACIJA (1)

Izbor iz pera Dubravka Dubravka Horvatiæa

1. Èovjek kratkometnih i kratkovidnih izjava

"Kad smo veæ kod povijesnih usporedaba, ne mogu odoljeti a da ne kažem kako i svjedoèenje Stipe Mesiæa, koji je 1967. napadao Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u Saboru SRH, bivšega predsjednika Sabora, predstavnika Hrvatske u Predsjedništvu SFRJ, itd., za Haaški sud, dok su u njegovim uzama hrvatski branitelji, podsjeæa na ono tužakanje Zrinsko-frankopanske urote pojedinih hrvatskih velikaša habsburškom dvoru, dok su u njegovim uzama veæ èamili Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Njega je lako odrediti kao duhovita èovjeka, katkada slavonski raspojasana, puna dosjetaka, ali i kao politièara, koji nikada nije uspio provesti ono za što se zalagao. Takoðer kao politièara, koji se služi zgoljnim neistinama: na njegovu izbornom plakatu tvrdi se da je "1989. stvarao hrvatsku državu" (koja je, zna se, stvorena 1990.), a ne æete ga naæi ni u popisu od 130 èlanova Inicijativnoga kruga HDZ-a (v. Bilten za èlanstvo HDZ_a, br. 1, Zagreb, lipanj 1989.). Svojim kratkometnim i kratkovidnim politièkim izjavama ("Opet æemo mi skupa lijepo živjeti") zavaravao je i uspavljivao hrvatsku javnost uoèi srpske agresije na Republiku Hrvatsku, a veæ naslovom svoje knjige "Kako smo srušili Jugoslaviju" (1992.) dao je povoda tezi tzv. meðunarodne zajednice o podijeljenoj, obostranoj krivnji za rat na hrvatskom i bosanskohercegovaèkom tlu." (Iz Hrvatska na stratištu) Opsirnije

Requiem za predsjednika

Stjepan, Stipe, Mesiæ treæi je predsjednik Republike Hrvatske. Prije
njega bili su to dr. Franjo Tuðman i dr. Vlatko Pavletiæ. Sva tri su
izdanci hrvatske pomirbe, od koje je jedino Tuðman onaj pravi. On je
stvorio hrvatsku državu. Drugi je nakon njegove smrti sjeo u blindirano
vozilo i tvrdio kako nije znao da je blindirano, a potom za Raèanove ere
bio je i potpredsjednik Sabora, zadužen za funkcioniranje saborske
biblioteke za što je nagraðen sa sto tisuæa kuna, zlatnikom i nagradom
"za promicanje demokracije". Treæi, aktualni predsjednik, jedini do sad
nije doktor znanosti, on je samo Stipe, sin Tovariša, podrijetlom Ujduroviæ.
Oèito je iz povijesnih i objektivnih izvora i saznanja kako je dr.
Franjo Tuðman do sad najznaèajniji predsjednik Republike Hrvatske,
ukoliko se predsjednikovanje promatra sa stajališta državotvornoga
hrvatstva i opæeg dobra hrvatskoga naroda i nacionalnih manjina u
Hrvatskoj. Pavletiæ je u kratkom razdoblju izmeðu dva izabrana
predsjednika pokazao svoje karakteristiène boljke, koje se mogu sažeti u
Frommovo pitanje: imati ili biti. On je odabrao imati.. Opsirnije


U vodnik \| Biografija \| Requiem za predsjednika \| Siromasni predsjednik \| Ante Gotovina \| Bruno Busic \| Zvonko Busic
Hrvati Amac \| Hrvati AMAC forrum \| Hrvati u BiH \| Istina o Hrvatskoj \| Povijesna istina \| Ashdown i salveta \| Dijaspora