Izvadak iz knjige Nenada Ivankovića „Mesiću i Račane – zašto tako?“

Poglavlje „Mesiću 10 godina, koliko Račanu?“

Čim se Stejpan Mesić uselio na Pantovčak započeo je sa neobičnim poslom. Počeo je kopati po arhivi svog prethodnika, tražeći dokumente koji bi mogli kompromitirati ne samo Franju Tuđmana, nego i druge političke protivnike. Mnogi od tih dokumenata – svi odreda označeni kao strogo povjerljivi, odnosno, kao državna tajna! – završili su u hrvatskim medijama, poglavito u Nacionalu i Feralu. Mesić je u tim prvim mjesecima nakon izbora 2000. bio još toliko popularan da nikome nije palo na pamet da on time čini kazneno djelo. I da bi zbog toga morao biti pozvan na odgovornost.
Manje je očita, međutim, bila njegova druga opsesija: da Tuđmanove transkripte i druge tajne dokumente šalje u Haag. No iz izvora bliskih haaškim optuženicima, čiji su odvjetnici s tim papirima bili konfrontirani, kao i iz drugih izvora, ubrzo je postala javna tajna da Mesić dila dokumente i Haaškom tužiteljstvu. Šakom i kapom! On to, kao i inače kada su u pitanju neugodne stvari, nije htio priznati, no tada se pojavio tekst u britanskom Independentu. Taj je list krajem listopada 2000. objavio kako je predsjednik Mesić Haškom sudu predao kopije transkripata Tuđmanovih razgovora, te da je novinarima dopustio „uvid u stotinu vrpci i sedamdeset tisuća transkripata“.
O čemu se radi?
1. Mesića je toliko obuzela transkriptomanija da je čak i izvjesnom Johnu Cooksonu dopustio da uđe u prostorije na Pantovčaku u kojima se čuvaju transkripti i videozapisi. I da uz pomoć tamošnjih službenika kopa po dokumentima. Kao novinar producentske kuće Newswatch, Cookson je na temelju pregledanih transkripata snimio desetominutni tv-prilog u kojem se izričito pozvao na te transkripte i audiozapise, i u kojem, to samo usput spominjem, jer nije presudno za ovu priču, blati prvog hrvatskog predsjednika na način koji je kasnije razotkriven kao laž i montaža. Čak je i sam Cookson kasnije priznao da je morao pretjerivati kako bi lakše prodao svoju priču!
Bitno je međutim ovo: taj Cooksonov prilog najprije je emitirala britanska tv-postaja
Channel 4, a zatim i Hrvatska televizija, djelomično u Dnevniku u 19.30 sati na prvom programu, 12. studenog 2000., a onda, istog dana bila u političkom magazinu 007. Iz samog priloga bilo je vidljivo ( a to je ključno!) da je Cookson zaista bio na Pantovčaku, da mu je Mesićev ured dopustio ulazak u prostorije u kojima su pohranjeni transkripti i videozapisi te da Cookson neke od tih transkripata drži u ruci. Ali, u istom prilogu vidjelo se još nešto, i to ono najvažnije: kuverte u kojima su transkripti pohranjeni. Na svakoj kuverti u gornjem desnom uglu ispisano je strogo povjerljivo – državna tajna. Doduše, da bi se to moglo razaznati, trebalo je na časak zamrznuti sliku na ekranu, zbog brzine kojom kuverta nestaje iz kadra. Ali, ako se to učinilo, sve se dobro vidjelo. To naglašavam zbog ovoga: ako netko državnu tajnu koja mu je bila povjerena na čuvanje – a Mesiću su upravo transkripti i zapisi povjereni na čuvanje s danom preuzimanja dužnosti predsjednika! – učini dostupnim inozemnoj organizaciji , odnosno, osobi koja za tu organizaciju radi ( u ovom slučaju novinaru Cooksonu) čini kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – i to špijunažom, opisano i kažnjivo po čl. 146. stav 1. KZ-a. Predviđena zatvorska kazna je od tri do deset godina!

Iz svega što sam naveo jasno je da je Mesić počinio kazneno djelo i da su svi relevantni dokazi prezentni u samom Cooksonovom prilogu.
Zbog toga sam (Nenad Ivanković) u ime Honosa, Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 17. studenog iste godine podnio kaznenu prijavu protiv predsjednika Mesića, navodeći u toj prijavi i kazneno djelo odavanja državne tajne (čl. 144.), s obzirom na to da je transkripte davao Nacionalu i Feral Tribuneu. Ti su ih listovi objavljivali u brojevima i brojevima i to mjesecima.
Kako se radi o vrlo ozbiljnim kaznenim djelima – špijunaži i odavanju državne tajne, uputio sam i dodatno pismo Državnom odvjetniku Republike Hrvatske kako bi, sukladno Zakonu o državnom odvjetništvu, intervenirao kod općinskog državnog odvjetnika da predmet uzme čim prije u razmatranje i na taj način spriječi ponavljanje kaznenih djela.
Međutim opčinski državni odvjetnik Davorin Budin, koji je kazenu prijavu zaprimio, šutio je gotovo puna četiri mjeseca, a onda ju odbacio početkom veljače 2001., kako se to vidi iz samog dokumenta. Koliko je stvar za njega bila delikantna kazuje i to da je obavijest o tome poslao Honosu tek 12. ožujka, dakle, punih mjesec dana nakon odluke. Razlog zbog koje je odbacio kaznenu prijavu obrazložio je ovako: „Razlog tome primarno leži u činjenici što transkripti na koje ukazujete nemaju na sebi oznaku državne tajne, pa se niti otkrivanje sadržaja takvog zapisa ne može počiniti kazneno djelo odavanja državne tajne ili pak špijunaže iz spomenutih članaka“.
Dakle, za gospodina državnog odvjetnika nema kaznenog djela, jer na transkriptima ne stoji oznaka državna tajna. Ali, kao što se i vidjelo iz samog Cooksonovog priloga, oznaka državna tajna stoji na kuverti u kojoj su pohranjeni transkripti! Na sredini kuverte, da i to kažem, nalazi se naljepnica na kojoj piše šta kuverta sadrži (koje transkripte). Dakle, imamo kuvertu na kojoj je nedvojbeno oznaka državna tajna, transkripte koji su u njoj pohranjeni i državnog odvjetnika koji tvrdi kako je riječ o običnim papirima!?
Ako bi na trenutak prihvatili da je državni odvjetnik u pravu, onda bi morali prihvatiti i činjenicu da oznaka državna tajna na samoj kuverti označuje tajnom praznu kuvertu bez transkripata.
Ne vjerujem da je u takvu besmislicu povjerovao državni odvjetnik kad je odbacio kaznenu prijavu. On je morao i znati da je i sam gospodin Dekanić, Mesićev savjetnik za unutarnju politiku, u jednoj televizijskoj emisiji na prvom programu HTV-a, pritisnut argumentima, priznao da na kuvertama u kojima su transkripti stoji oznaka državna tajna. Dakle, državni odvjetnik je postupio kako su mu naredili, ili kako je vjerovao da se očekuje da postupi.

Uzgred navodim i to da je cijela svita s Pantovčaka na isti apsurdan način dokazivala kako Mesić nije počinio kazneno djelo, dok su istodobno Račan i vlada šutjeli, a šutio je i sabor. Mediji su buli a priori za Mesića, pa su i oni preko cijele stvari prešli kao da se nije ništa dogodilo.
U toj žalosnoj priči ironija je, međutim, što je godinu i pol dana kasnije sama vlada pružila krunski dokaz da je Mesić doista počinio rečena kaznena djela i da su transkripti doista dokumenti koji predstavljaju državnu tajnu. Naravno, ona to nije užinila ni svjesno ni namjerno, ali je učinila.
U jeku koalicijske krize oko nuklearke Krško, u javnost je procurila informacija da je vlada u Haag poslala neke transkripte iz ureda predsjednika Republike, a među njima i jedan koji se odnosi na razgovor predsjednika Franje Tuđmana i Dražena Budiše. Vlada je to i potvrdila, a kako se vidi iz novinskih izvješća, potvrdila je i to da je, prije nego je te transkripte poslala u Haag, s njih skinula oznaku državne tajne !!!
S obzirom na važnost te činjenice, citirat ću Jutarnji List koji je 29.lipnja 2002. na drugoj stranici objavio tekst pod naslovom „Vlada šalje Haagu i transkripte razgovora Tuđmana i Budiše“. U tekstu se navodi: „Na zatvorenoj sjednici prošlog tjedna hrvatska vlada donijela je odluku o deklasifikaciji određenog broja dokumenata iz Ureda Predsjednika Republike, što u stvari znači da je skinula oznaku „tajnosti“ s njih. Riječ je u stvari o transkriptima iz Ureda Predsjednika, a odluka o deklasifikaciji, kažu u vladi, donesena je zbog zahtjeva Haaškog suda.“ U tekstu se i dalje kaže i ovo: „To nije prva odluka o deklasifikaciji dokumenata iz Ureda Predsjednika Republike, jer je vlada već donosila takve odluke po zahtjevu Haaškog suda.....Transkripte iz Ureda Predsjednika Republike Haaški sud koristi u sudskim procesima, a u vladi dodaju kako se Haaški sud i u ovom slučaju obavezao da te dokumente neće koristiti ni u koju drugu svrhu osim sudske“!
Treba li još ikakvih drugih dokaza da su transkripti koje je Mesić protuzakonito dao stranom novinaru, a prije toga i hrvatskim medijima, zaštićeni tajni dokumenti? Treba li još kakvih dokaza da je Predsjednik počinio teška kaznena djela, te da je državni odvjetnik pokušao prikriti? Treba li ikakvih jačih dokaza od tih vladinih, da su Račan & co. sve to znali, a da nisu ništa poduzeli? Jednako kao i sabor s Tomčićem na čelu?

Kraj
I umjesto u zatvoru, Mesić će idućih 5 godina provesti na Pantovčaku, jer dobrog slugu treba nagraditi,a Mesić vjerno služi svojim gospodarima, i ako ne pobjedi legalno na izborima, pobjedit će uz „malo“ pomoći engleske i US-ambasade i raznoraznih Gongova i Pulsova!

No, mi zapamtimo:

„Nije ni toliko bijedan Pilat koliko je Juda !!“

Copyright @2003 - 2004 stop-mesic