Što bi kralj Tomislav rekao 2004. godine predsjednickim kandidatima Stipi i jadranki
HDZ je poput dubokoumnoga gurua kad izađe iz nirvane, nasuprot očekivanju kralja Tomislava, na iznenađenje predsjednika Tuđmana i na realno očekivanje generala Ante Gotovine, napokon odlučio za svojega kandidata na funkciju predsjednika Republike Hrvatske nominirati svoju milosrdnu potpredsjednicu i aktualnu potpredsjednicu Vlade RH, samohranu majku, radijsku novinarku Jadranku Kosor. Njezin šef stranke i vlade, dr. Ivo Sanader izjavio je kako će ona pobijediti na predsjedničkim izborima. Štoviše, omalovažavajući vlastitu stranku, navlastito oko 90 posto članstva, kazao je kako je spomenuta u ovome trenutku HDZ-ov najbolji izbor, što samo pokazuje dno koje je dosegnula elita ove, nekad jake i moćne stranke, danas ovisnice o ministrima tipa Stanimirović, trbuhozborcima tipa Pupovac, manjinskim kruhoborcima tipa Tanković, petokrakaškim laktarošima tipa Škare Ožbolt, zakašnjelim čupavcima tipa Čehok i udbašima staroga kova tipa Jordan. A kao zalog tome stavu pridodao je da se ona potvrdila u dosadašnjem radu u Hrvatskom saboru (što je točno, jer se u Hrvatskom DRŽAVNOM SABORU, uopće nije snalazila), tako i u Vladi (što je također točno, potvrdila se u aktualnoj vladi kao kvazi Majka Terezija). Osim toga njezin svekoliki šef utvrdio je kako je ona među rijetkim političarima koji političku karijeru nisu započeli u bivšoj državi. Netočno, jer je u bivšoj državi započela novinarsku karijeru (što je pretpostavljalo političku pozadinu), koju bez političke podobnosti nikad ne bi mogla graditi (a i neke druge "karijere", koje će, nadam se, tijekom kampanje ugledati svjetlo dana). Ona je, u ženskom dijelu Tuđmanova kadroviranja na razini Vesne Škare Ožbolt – potpuno državotvorno nepouzdana osoba, povodljiva za liderima, domaćima ili stranima, koja je na mjestu potpredsjednice stranke zamijenila rođenu političarku dijametralno suprotnih kvaliteta – Maju Freundlich (ona pak, u srazu dva nabildana Balkanca nije imala šanse doći u prvi plan, ni novaca, ni međunarodne potpore – a ništa od toga nije ni tražila! - jer je obećala da će politiku trećojanuaraca i Stipe pomesti svim zakonitim sredstvima hrvatske države). Jadranka je, međutim, bila poslušna, dobra, tiha, nenametljiva, bez ijedne politički relevantne izjave. Zato je i postala stranačka zamjenica, a sutra možda i predsjednica države. "Jer vi ste to tražili"- glasi poznati slogan. Ona je klasičan primjer negativne selekcije, ma kako njezine suze nastojale prikriti tu istinu.
Iz izjave predsjednika HDZ razvidno je: 1. da se Jadranka Kosor, kao i on sam, nije dokazala u stvaranju države; 2. da u hrvatsko srpskoj Hrvatskoj vladi ima ulogu osigura
ča i tampona između turbo eurobalkanpolitike bivše i sadašnje vlade, i onih koji su stvorili hrvatsku državu – hrvatskih branitelja; i 3. kako ona kao kandidat nema nikakve sveze s kriptokomunističkom politikom s kojom je Hrvatska suočena od 3. siječnja 2000. godine, a koja se uz pomoć mnogih hadezeovaca pripremala još od godine 1995., nakon pobjedonosne Oluje.
Naravno, sve su ove tri teze klimavo skliske i tragi
čno netočne, pa i zapanjujuće, poput one svojedobne odluke dr. Franje Tuđmana kad ju je nedemokratski, autokratski dakle, uvukao u sam vrh stranke jer mu se, slušajući njezine plačljive radio emisije, dopala milozvučna boja i ton glasa (što se inače može i izvježbati). Nakon Manolića, Mesića, Vedriša, Valentića, Škare Ožboltove (naslijeđe druga Milutina Baltića), Mateše, Porgesa i da ne nabrajamo ostale partijskohomoseksualnomasonskopoltronske kadrove, Jadranka Kosor spada u Tuđmanovo negativno kadrovsko naslijeđe, za koju je siroti Franjo umislio da je dio "svekolike pomirbe" i utrpao u lokomotivu lakovjerno misleći kako od nje Hrvatska ima nekakvu korist. To je danas jasno, pa stoga i ne čudi da je ona Sanaderov izbor za Mesićeva protukandidata, kako mesićizacija ne bi od HDZ-a dobila stvarnoga protukandidata, jer je i prevoditelj Sanader u Tuđmanovu vlaku bio otprilike na istoj razini kao i novinarka Kosorica. Mesić si boljeg hadezeovog protukandidata nije mogao ni poželjeti – ta i on je promašena Tuđmanova akvizicija. Uostalom, HDZ je sukrivac i za prvi Mesićev izbor za predsjednika iako je Mesić s Manolićem okrenuo leđa Tuđmanu, za što nitko u stranci nije odgovarao, ali su zato odgovarali oni koji su upozoravali da je hdz na prošlim predsjedničkim izborima pobijedio samoga sebe istaknuvši Matu Granića, Sanaderova šefa, koji nije ni bio član HDZ-a!
Kako sada stoje stvari samo bi uskrsnuli Tu
đman, Starčević ili Radić mogao pobijediti Mesića i Kosoricu na predstojećim izborima za predsjednika države, hoće reći HDZ svojim izborom Jadranke Kosor. Jer tamo gdje je Račan stao, a ne Tuđman, Sanader je produžio. Pobijedi li Kosorica Mesića, ili Mesić Kosoricu – sve ostaje isto kao što je danas! Međutim, na izbore treba izaći, jer kandidata ima i osim onih koje nominira drug Ivica Račan i gospodin Ivo Sanader. Odnosno - "međunarodna zajednica". Ako ih i nema, treba ih tražiti.
Hrvatska hipnotizirana javnost uop
će se ne pita najlogičnije pitanje: zašto SDP – stranka slijednica KPJ/SKJ - nema svojega kandidata za predsjednika i nitko je u kriptokomunističkim medijima ne proziva što ona čeka s isticanjem toga svojega kandidata. Pa nije Račan lud! On već ima najmanje dva svoja kandidata koji će provoditi njegovu politiku: Mesića i Kosoricu. Osim toga on u vrhu svoje stranke nema nijednog čovjeka sposobnog za funkciju predsjednika: pravnik Arlović (kandidaturu mu ne bi dopustio Šeks, a morao bi napokon naučiti vezati kravatu i zakopčati košulju, što za njega predstavlja "nemoguću misiju"), ekonomistica Antunovićeva (njezini podočnjaci nadilaze obujmom i plastičnom operacijom otklonjene podočnjake partijskog joj kolege druga Bože Sušeca s HTV-a), neoženjena posvojiteljica tuđeg djeteta Milanka Opačić (ni u SDP-u ne računaju na nju dalje od korisne Srpkinje), boljševik Marin Jurjević (oduvijek ništ koristi)… Ne da Račan nikoga u predsjedničko kolo dok mu drugi odrađuju posao. A i njemu je dobro, pa se ni on ne kandidira sve dok hrvatskom politikom, u poziciji ili opoziciji, dirigira.
Ne treba misliti da se i na ovim izborima, kao i na prošlim predsjedni
čkim, ne će pojaviti egzibicionisti tipa Ante Kovačević. Kandidati naime, koji skupe dovoljan broj potpisa za pravovaljanu kandidaturu, dobit će stanovitu svotu kuna. Zauzvrat održat će nekoliko tiskovnih konferencija u sklopu "predizborne kampanje" i pokupiti lovu u džep. Predsjedničko izborne džepare treba odmah eliminirati. Partijske također. Ideološke isto tako. Kandidate tzv. međunarodne zajednice, odbaciti s prijezirom. Drugim riječima, u ovom trenutku, dva mjeseca prije izbora, Hrvatska nema nijednoga predsjedničkog kandidata! Svi do sad poznati samo su kandidati za predsjednika…
A nama treba Predsjednik ne zato da zadovoljimo "demokratsku proceduru", "ideološke ciljeve", "emigrantske nostalgije" i tome sli
čne parcijalne interese, nego zato da izađemo iz međunarodne izolacije političkog objekta i iz kruga ucjena s kojima smo danomice suočeni. Vrijeme da je se prisjetimo kneza Deodata koji je potukao Mlečane, kneza Mislava koji je gradio prve kulturne i crkvene zadužbine, kneza Trpimira koji je potukao bizantskoga namjesnika i pokazao što znači biti samostalan vladar, Branimira za čije vladavine postasmo nezavisna država, a potom kraljeva Tomislava, koji je učvrstio hrvatsko gospodarstvo na Jadranu i omogućio trgovinu jadranskim lukama (gospodarski pojas!), njegovih nasljednika Krešimira I i Miroslava, Krešimira II i Držislava… Što u tom društvu danas radi jedan Stipe, Ujdurović, ili što u tom društvu sutra može postići jedna Jadranka, za koju ne znamo ni tko je otac njezina djeteta, dok za djecu hrvatskih kraljeva Srednjega vijeka znamo ne samo rodoslovlje i potomstvo, nego i što su za Hrvatsku, kao državu, učinili?
U ovom povijesnom
času, Hrvati nemaju pravo izabrati još jednom Mesića, pa zvao se on i Jadranka! Što bi kralj Tomislav, ili predsjednik Tuđman, ili u ovomu trenutku jedini pravi kandidat za mjesto predsjednika hrvatske države – general Ante Gotovina, kazali na takav izbor? Zavapili bi poput Thompsona: E, moj narode! Drug Tito, nasuprot njima, takav izbor je podupro kroz SDP i Račana, "žensku mrežu nevladinih organizacija", Vesnu Pusić…
Uvodnik | Biografija | Requiem za predsjednika | Siromasni predsjednik | Ante Gotovina | Bruno Busic | Zvonko Busic 
Hrvati Amac | Hrvati AMAC forrum | Hrvati u BiH | Istina o Hrvatskoj | Povjesna Istina | Ashdown i salveta | Dijaspora HŽK 
HDZ je poput dubokoumnoga gurua kad izađe iz nirvane, nasuprot očekivanju kralja Tomislava, na iznenađenje predsjednika Tuđmana i na realno očekivanje generala Ante Gotovine, napokon odlučio za svojega kandidata na funkciju predsjednika Republike Hrvatske nominirati svoju milosrdnu potpredsjednicu i aktualnu potpredsjednicu Vlade RH, samohranu majku, radijsku novinarku Jadranku Kosor. Njezin šef stranke i vlade, dr. Ivo Sanader izjavio je kako će ona pobijediti na predsjedničkim izborima. Štoviše, omalovažavajući vlastitu stranku, navlastito oko 90 posto članstva, kazao je kako je spomenuta u ovome trenutku HDZ-ov najbolji izbor, što samo pokazuje dno koje je dosegnula elita ove, nekad jake i moćne stranke, danas ovisnice o ministrima tipa Stanimirović, trbuhozborcima tipa Pupovac, manjinskim kruhoborcima tipa Tanković, petokrakaškim laktarošima tipa Škare Ožbolt, zakašnjelim čupavcima tipa Čehok i udbašima staroga kova tipa Jordan. A kao zalog tome stavu pridodao je da se ona potvrdila u dosadašnjem radu u Hrvatskom saboru (što je točno, jer se u Hrvatskom DRŽAVNOM SABORU, uopće nije snalazila), tako i u Vladi (što je također točno, potvrdila se u aktualnoj vladi kao kvazi Majka Terezija). Osim toga njezin svekoliki šef utvrdio je kako je ona među rijetkim političarima koji političku karijeru nisu započeli u bivšoj državi. Netočno, jer je u bivšoj državi započela novinarsku karijeru (što je pretpostavljalo političku pozadinu), koju bez političke podobnosti nikad ne bi mogla graditi (a i neke druge "karijere", koje će, nadam se, tijekom kampanje ugledati svjetlo dana). Ona je, u ženskom dijelu Tuđmanova kadroviranja na razini Vesne Škare Ožbolt – potpuno državotvorno nepouzdana osoba, povodljiva za liderima, domaćima ili stranima, koja je na mjestu potpredsjednice stranke zamijenila rođenu političarku dijametralno suprotnih kvaliteta – Maju Freundlich (ona pak, u srazu dva nabildana Balkanca nije imala šanse doći u prvi plan, ni novaca, ni međunarodne potpore – a ništa od toga nije ni tražila! - jer je obećala da će politiku trećojanuaraca i Stipe pomesti svim zakonitim sredstvima hrvatske države). Jadranka je, međutim, bila poslušna, dobra, tiha, nenametljiva, bez ijedne politički relevantne izjave. Zato je i postala stranačka zamjenica, a sutra možda i predsjednica države. "Jer vi ste to tražili"- glasi poznati slogan. Ona je klasičan primjer negativne selekcije, ma kako njezine suze nastojale prikriti tu istinu.
