Misli li Mesić zaista da iza toga čina stoje oni koje je spomenuo, tj. Današnja manje-više nevidljiva i neprisutna, posve nedjelatna oporba? Ako to zaista misli, onda još jednom dokazuje da ne zna procijeniti političkoga suparnika ili protivnika; naime, ako tko vodi tako ljigavu politiku nesuprotstavljanja protuhrvatskoj samovolji, kao Sanader, Mate Granić ili Džapić (koji čak "državotvorno" glasuje za brisanje pridjeva državni iz naziva Hrvatskoga državnoga sabora), ako ni nakon dvadeset i četiri sata ne reagira na optužbu nositelja zvučnoga naslova predsjednika države da je terorist, onda taj zaista ni ne može biti terorist. Ako pak Mesić to ne misli i nema za takvu, opet eufemistički rečeno, izjavu nikakvih dokaza, onda to ponovno pokazuje njegovu već višekratno potvrđenu neodgovornost. Naime, Mesić, taj intelektualni i politički gnom sluganskoga mentaliteta, koji se neuspješno predstavlja kao gorostas, očito nedorastao dužnosti koju obnosi, i ovom svojom izjavom ponovno sramoti državu kojoj je na čelu, narod koji ga je izabrao, jer bez argumenata može optuživati piljarica na tržnici, a ne najodgovornija osoba u državi, odnosno osoba koja bi to po svojem položaju trebala biti. Čudno je da na neuka i neodgovorna Mesićeva priželjkivanja nestanka hrvatske nacionalne književnosti u travnju 2000. (što se izravno nadovezuje na njegov zahtjev za uhićivanjem hrvatskih književnika i znanstvenika iz ožujka 1967.) nisu reagirali ni Društvo hrvatskih književnika, ni Matica hrvatska, koji su se nekad hrabro opirali takvim rankovićevskim nastojanjima. Čudno je, kako rekoh, i to da za sada nitko od "prozvanih" ne reagira na njegove optužbe za terorizam. Ili, možda, čekaju da se, prema ovlastima iz članka 105. Ustava Republike Hrvatske, oglasi Zastupnički dom Hrvatskoga Sabora?