Max Bunker, intervju:

XZ: Kad i kako ste izmislili Alana Forda?

Max Bunker: Alan Ford? To je ideja koja se dugo razvijala u meni. U mojoj prirodi je ponajviše izražena ta humoristicko-satiricna crta koju do tog momenta nisam imao nacina da izrazim. Napisao sam prvi scenario 1967. i više ga puta preradio dok nije izišla definitivna verzija prvog broja. U nacelu, ideja je bila napraviti satiru na James Bonda, po sistemu: koliko je on organiziran - toliko su ostali oko njega dezorganizirani. I ideja je profunkcionirala.

XZ: Šta mislite, da li je prošlo vrijeme satire u stripu?

MB: Da, prošlo je vrijeme satire. Kako politicke, tako i socijalne. To više nije u modi. Alan Ford nekako preživljava jer je postao neka vrst institucije.

XZ: Da li vam je poznato koliko je Alan Ford bio popularan u bivšoj Jugoslaviji? Citave generacije su odrasle uz njega. Alan Ford je imao ogroman uticaj na nas. Mi u Beogradu skoro da smo poceli da govorimo hrvatskim dijalektom, pošto je prevoden u Zagrebu.

MB: Ovo što mi govorite mi lici na ono što mi se desilo i u Italiji. Danas nailazim na ozbiljne akademske gradane koji zauzimaju znacajne položaje u društvu koji mi pišu i govore upravo vrlo slicno kao što vi kažete da se desilo Jugoslovenima.

XZ: Postoji jedan nastavak Alana Forda u kojem je lik diktatora ocito inspiriran Titom, i ta epizoda kod nas nikad nije izišla. Da li ste tu odluku donijeli svjesno, znajuci da Alan Ford izlazi i kod nas?

MB (ne prevodimo odgovor): Assolutamente no!

XZ: Šta se desilo s Magnusom? Zašto je prestala vaša suradnja posle 75. nastavka?

MB: Magnus je dugo pokazivao želju da pravi stvari potpuno svoje: temu, scenario i crtež. Poslije 10 godina suranje, odlucio sam se na novu avanturu. Zamijenio sam ga drugim crtacem, Paolom Piffarerijem, koji je, osim što je imao drukciji stil, takoder znao dobro da crta.

XZ: Cime se kasnije bavio Magnus? Da li je on uticao na vase scenarije?

MB: Radio je razne stripove medu kojima i "La Compagnia della Forca" (Dru/ba lupeža), "Milady" i mnoge druge koji mi sad ne padaju na pamet. Teško mi je da se sjetim i svojih likova, a kamoli od drugih. Bio bih jako loš autor kad bih zavisio od svog crtaca. Istina je u tome da onaj koji radi scenario mora da vodi crtaca. Crtac je kao glumac na filmu, a onaj koji piše je kao redatelj.

XZ: Je li bilo neke svade prilikom rastanka?

MB: Nikakve. Suglasan rastanak. Uvijek smo bili u najboljim mogucim odnosima.

XZ: Jeste li ikad upoznali Nenada Brixyja, našeg prevodioca Alana Forda?

MB: Nisam, ali mislim da je dijelom on zaslužan za uspijeh Alana Forda u vas. Oni koji znaju italijanski i hrvatski rekli su mi da je stil potpuno ispoštovan.

XZ: Danas radite strip o Kerry Cross, bivšoj agentici FBI, lezbijki. Ovaj strip se u potpunosti razlikuje od Alana Forda. Humora, primjerice, nema uopce. Zašto?

MB: Kerry Cross je moderna avantura. Ona je malo povratak na moje pocetke, na stripove kao što su bili Satanik i Kriminal. Oduvjek su postojala dva lica Max Bunkera, jedno satiricno i ono drugo, sklono thrillingu.

Alan Ford danas

Ovaj strip još uvijek izlazi i u Italiji i kod nas i u Hrvatskoj. Naša varijanta tiska se u Crnoj Gori. Nema se što mnogo komentirati u vezi s tim. Danas Alan Ford prosto ništa ne valja ni u originalu ni u prijevodima. Alan Ford je pojeo sebe samog, a opstaje jedino zahvljajujuci imenu, firmi.

Pavao Cosic