Meteoroloska mjerenja
Koliko puta smo gledali u svoj termometar na terasi u hladu koji je pokazivao 43°C, a mediji su uporno izvještavali da je izmjereno najviših 39°C. Kako je to moguće kad naš termometar kaže da je 43°C!? Kako je to izmjereno? Ko je to izmjerio i zašto se ne uzima u obzir temperatura na našoj terasi? Odgovore na ta pitanja, a i mnoge druge činjenice o meteorološkim mjerenjima (kako?, gdje?, s čim?) možete pročitati u ovom članku.
Još od sredine 17. stoljeća s razvojem mjernih instrumenata ljudi su počeli prikupljati podatke o vremenu, a 1654. je uspostavljena prva međunarodna mreža meteoroloških stanica. Sedam stanica se nalazilo u sjevernoj Italiji, a ostale četiri u Varšavi, Parizu, Innsbrucku i Osnabrücku. 1780. se mreži priključila i sjeverna Amerika gdje su otvorene 2 stanice.
Dvije su osnovne vrste meteoroloških stanica, glavne (sinoptičke) i klimatološke. Razlika među tim stanicama je u podacima koji se bilježe. O nužnosti podataka nije potrebno previše govoriti, oni su važan faktor za prognostičke modele, klimatološke analize, aero sigurnost, te u mnogim drugim ljudskim djelatnostima. Uz klimatološka i sinoptička mjerenja u razvijenim zemljama ( BiH jos uvijek ne raspolaze tom vrstom mjerenja ) pustene su u rad i stanice na kojima se provode balonska mjerenja (radiosondažna mjerenja), to su nama najblize stanice iz Hrvatske: Zagreb-Maksimir i Zadar-Zemunik. Na tim se stanicama dvaput dnevno (u 00 i 12 UTC) puštaju meteorološki baloni sa sondama koje bilježe temperaturu, tlak te vlažnost na različitim visinama i naravno, smjer i brzinu vjetra.
Klimatološke vs. Sinoptičke stanice
Sinoptičke stanice su mjesta gdje se obavljaju mjerenja koja se koriste u sinoptičkoj meteorologiji, tj. u prognozi vremena. To su najčešća (na svaki puni sat) i najdetaljnija mjerenja. Na sinoptičkim stanicama se mjeri temperatura suhog termometra, temperatura mokrog termometra, količina oborine, tlak zraka i njegova tendencija, smjer i brzina vjetra, minimalna i maksimalna temperatura, temperatura na 5cm, trajanje sijanja sunca, naoblaka i vrsta oblaka, visina baze oblaka, vidljivost, značajno vrijeme u proteklom razdoblju, temperatura tla, stanje tla te dubina snijega.Klimatološke stanice su "osnovne" stanice. Mjerenja se vrše 3 puta dnevno. Postoje i samo kišomjerne stanice gdje se mjeri samo količina oborine (često na nepristupačnim mjestima). Na klimatološkim stanicama se mjeri maksimalna i minimalna temperatura, količina oborine, temperatura suhog termometra, temperatura mokrog termometra, temperatura pri tlu, temperatura tla, dubina snijega, pojave (tuča, snijeg, magla,…).
Da bi se prikupljeni podaci mogli međunarodno razmjenjivati potrebno je bilo uspostaviti neka osnovna pravila za meteorološke stanice. Mjerenja se moraju vršiti svaki dan u godini u određeni sat i treba ih izvoditi kvalificirana osoba prema standardima svjetske meteorološke organizacije (WMO). Instrumenti moraju biti postavljeni na ravnoj podlozi izvan utjecaja okolnih objekata (zgrada, drveća). Zadnji uvjet je razvojem gradova i širenjem urbanog područja teško zadovoljiti. Područja koja su prije 50-ak godina bila na periferiji grada sad su okružena zgradama i više nemaju iste okolne uvjete te trend mjerenja može biti značajno promijenjen.
Posljednjih godina sve su raširenije automatske meteorološke stanice koje se smještaju na teško dostupna područja i korisne su kada je pristup motritelja onemogućen. Sadrže sve potrebne senzore te uređaj koji kodira podatke i šalje ih u međunarodnu razmjenu. Na običnim stanicama, osmatrac kodira podatke te ih posebnim kodovima šalje u međunarodnu razmjenu.Pored onih službenih stanica postoji i cijela mreža privatnih meteoroloških stanica no te postaje ne zadovoljavaju standarde WMO-a stoga ne mogu biti unutar službene meteorološke mreže.
Toplomjeri u meteorološkim kućicama
Uređaji za mjerenje temperature zraka nalaze se u meteorološkim kućicama. Kućica je bijele boje da bi se što više umanjilo grijanje sunca. Postavljena je 2 metra iznad zemlje, a vratašca su na sjevernoj strani da bi se izbjegle direktne sunčeve zrake na instrumentima kad se vrata otvore. Zidovi kućice nizu zatvoreni nego su slični griljama što omogućava stalno zračenje instrumenata unutar kućice.
Za sve znatiželjne koji žele zaviriti u unutrašnjost tog malog objekta, evo slike. Vertikalno postavljeni termometri su mokri termometar i suhi termometar. Suhi termometar mjeri temperaturu kao i svaki drugi koji imamo na zidu kod kuće, dok je drugi poseban. Naime, omotan je krpicom koja se namoči u vodu prije samog mjerenja. Zamislite kako vam je hladno ako na sebi imate mokru majicu, a puše vjetar. Temperatura koju osjećate je temperatura mokrog termometra. Ona je obično niža od "obične" temperature. A koristi se za točno izračunavanje relativne vlažnosti
Vodoravno postavljeni termometri su maksimalni i minimalni termometar. Maksimalni termometar nam je jako dobro poznat iz kućne uporabe. Takav isti koristimo za mjerenje tjelesne temperature. Termometar za mjerenje minimalne temperature je punjen alkoholom, a ne živom kao ostali.
Temperatura se mjeri i gotovo na samoj površini zemlje, 5 cm od tla i pomoću tih podataka prognozira se pojava mraza.
Plavuše,vaša kosa je mjerni instrument!
Prirodne plavuše vjerojatno nisu bile svjesne da njihova kosa, osim što je privlačna, služi i kao higrometar. Higrograf je instrument koji mjeri i bilježi relativnu vlažnost, a radi na principu rastezanja i stezanja ljudske vlasi. Ljudska kosa upija vlagu iz zraka i rasteže se, a kad je suha, skuplja se. Zbog svoje rastezljivosti posebno je pogodna kosa prirodnih plavuša. Kiša i ostale oborine
Kiša ili neka druga oborina pada u metalnu kanticu. Metalne kantice, također poznate kao kišomjeri konstruirane su tako da je isparavanje iz njih minimalno te da nema gubitaka oborine. U terminima osmatranja voda iz kantice se prelije u menzuru te tako izmjeri količina oborine u milimetrima. Svaka kantica ima svoju posebnu menzuru koja ovisi o veličini kišomjera. Osmatrač količinu oborine mjeri u milimetrima što odgovara litrama po kvadratnom metru. Ako je padao snijeg ili možda tuča, zrna ili pahulje se moraju otopiti te nakon toga valja izmjeriti količinu vode. Kristalna kugla-Heliograf
Na meteorološkim stanicama se mjeri i vrlo bitan podatak o trajanju sijanja sunca. Ta mjerenja se najčešće koriste u klimatologiji. Uređaj okrenut prema jugu sastoji se od staklene kugle i postolja s trakom. Kugla fokusira sunčeve zrake u jednu tačku na papiru i tako ga spali. Dakle, rezultati mjerenja su spaljeni papiri!? Da, i prema spaljenom dijelu možemo razlučiti da li se radi o direktnom sunčevom zračenju, zori ili sumraku, te možda sunčevim zrakama koje se probijaju kroz maglu. Trake koje se spaljuju mijenjaju se ovisno o dobu godine, tj. ovisno u kojem je položaju Sunce u odnosu na Zemlju. Vjetar
Kroz historiju je određivanje brzine i smjera vjetra pomorcima bilo od životne važnosti stoga su razvijene različite skale za vjetar koje prema utjecaju vjetra na okolinu određuju brzinu. Primjer je Beaufortova skala koja se još i danas koristi ako mjernih uređaja nema ili su pokvareni. U moderno doba se brzina vjetra najčešće mjeri anemometrom, a smjer se određuje vjetruljom. Ruža vjetra podijeljena je na 16 smjerova, no vjetar se većinom prikazuje u osnovnih 8 (sjever, sjeveroistok, istok, jugoistok, jug, jugozapad, zapad, sjeverozapad). Brzina vjetra se mjeri u metrima po sekundi (m/s), no često se upotrebljava i kilometar na sat, dok su pomorci skloniji čvorovima.
1 m/s=3.6 km/h=2 čvora
U Hercegovini su vrlo važna mjerenja brzine udara vjetra, osobito kod naše bure. Anemometar na Maslenici u Hrvatskoj je zabilježio najveću brzinu od 248km/h iako postoje područja gdje bura postiže i veće brzine no ne u blizini meteoroloških stanica pa nisu zabilježene. Ta činjenica nam ukazuje na možda i najveći problem meteoroloških mjerenja, kolikogod karta postaja izgledala gusta, još uvijek nije dovoljno gusta da bi se zabilježila većina bitnih i zanimljivih pojava. Dalmatinci za neke smjerove vjetra imaju posebne nazive, najbolje je usporedno pogledati obje ruže vjetra te saznati od kuda puše koji vjetar.
Tlači nas atmosfera
Osnovna definicija tlaka kaže da je tlak težina stupca zraka iznad nas, stoga vrijedi postavka da nas atmosfera tlači. Mjeri se u paskalima (Pa), a tlak na površini Zemlje se kreće u rasponu od 960 do 1050hPa. Mjerenje tlaka zraka izuzetno je važno jer nam gotovo izravno govori kakvo nas vrijeme očekuje. Pad tlaka zraka najavljuje nailazak fronte ili ciklone, a znamo da ciklona donosi "ružno" vrijeme dok porast tlaka ili anticiklona donosi lijepo vrijeme. Tlak se na meteorološkim stanicama mjeri živinim barometrom te ga osmatrac mora da bi se mogao uspoređivati s tlakom na drugim stanicama, korigirati na 0°C i 0 metara nadmorske visine. Premda meteorološka osmatranja na prvi pogled nekima ne izgledaju atraktivno i zanimljivo, izuzetno su bitna jer bez njih je nemoguće ocijeniti klimu na nekom području, ustanoviti sadašnje stanje atmosfere, a ni prognozirati vrijeme. O njihovoj važnosti svjedoči i činjenica da je glavna tema pri obilježavanju svjetskog meteorološkog dana 23.04.2008. bila vezana uz meteorološka osmatranja "Opažanje našeg planeta za bolju budućnost".
