 AJMO BIRAT PREDSJEDNIKA
nema ništa gore nego gledat ružna i manita čovika svaki dan na televiziji!
Naš bi se budući predsjednik morao zavjetovat Haagu i na koljenima puzat do Nizozemske. Nazvati šesnaest, sedamnaest ulica imenom Carle del Ponte, skinuti bana Jelačića i postaviti nju na središnji zagrebački trg. Pa će moj sin gledati tetu Carlu, a ne konja.
Dalje. Predsjednik mora biti lip čovik. Kaže moja prijateljica, Dalmatinka u Zagrebu na privremenom radu, obavezno Dalmatinac. Takve još nismo probali. Brate mili, ništa nema gore nego vidjet' ružna čovika svaki dan na televiziji
Odlučila ja čitati i slušati o pravima svih manjina, približiti se tako europskom načinu razmišljanja i maknuti se iz ovih naših vrletnih planinskih i kamenjarskih litica u više, europske sfere. Integrirati svoje tijelo pred TV kada već ne mogu duh. Razmišljam tako o tom našem političkom životu, iako, vjerujte mi, tužno je što predizborna obećanja uglavnom ne slušam jer nemam snage slušati ista obećanja rečena na različit način i iz usta različitih lica. I stranki. Što se mene tiče, predsjednik može biti bilo tko, samo ne Bush. Što je jasno, jer je već predsjednik Amerike, a mi nismo Amerikanci. I pao bi s konja na magarca, bolje reći, s dinosaura na crva. Nas ima malo više od broja njegovih pomoćnika. On je baš jedini zgodni predsjednik među debelom američkom nacijom. Lip čovik i gotovo! A onaj tko je lip, taj je tip! Narod voli lipe ljude. Ona mu ženica, sitna, smišna. Ima dvije kćeri i briga ga što tamo neke vojničine idu u ratove. Njegove kćeri neće. Ne znam kako bi bilo da mu je npr. sin stasao za rat. Imao bi velikih problema sa ženom. Rekla bi mu:"Povuci veze i neka mali stoji doma! Otkini mu mali prst i proglasi ga nesposobnim!" Eto, već prvi uvjet u izboru predsjednika Lijepe Naše, nek bude taj. Mora imati barem dva sina. Da dobro promisli oko ulaska u NATO. Možda naši ljudi budu tražili da i njegova djeca šeću za interese Amerike, pardon, antiterorizma, po afganistanskim pašnjacima u punoj ratnoj opremi. To bi bio dobar predsjednik. Sve bi zakone pisao za vlastitu djecu. Tako bi i na moju mislio. Koji od kandidata ima dva sina???
Dalje. Nek homićima dade sva prava, osim prava na ženidbu. Zašto? Pa ti ljudi su najbolji radnici! Radit će po cijeli dan, djecu zajedno ne mogu imati, a i ako usvoje, neće biti novorođenčad. Mogu odmah u vrtić. Što znači- neće koristiti porodiljne naknade i naš predsjednik već tu može ušparati. Dakle, prava homoseksualaca mora zaštititi. A i kako bi se, npr. pojavio u Berlinu na sastanku. Ubili bi boga u njemu. A moramo u Evropu. K'o da te pitaju hoćeš li.
I Srbima neka sva prava dade. Ako žele u Srbiju, neka idu. Ako žele u bilo koju zemlju, neka idu. A mogu i ostati. Pod uvjetom da se trude. Jer su u vrijeme rata učili strane jezike pa nam mogu biti korisni u trilaterarnim odnosima sa SiCG. K'o prevoditelji. Kad se vrate domovini Hrvatskoj, nek opet govore hrvatski. Pun stepeni, kašika i spisaka. Ja bih zahtijevala od predsjednika da svim manjinama otvori škole na materinjem jeziku. Možda nas zavole u Evropskoj uniji i oproste u Haagu što volimo svoj jezik i domovinu. Skoro k'o neki drugi narodi, jer, u Švedskoj, recimo, za sve Estonce ili Bugare, imaju školu. I oni čak na radnom mjestu govore svojim nacionalnim jezikom. Briga ih što ih nitko ne razumije. Imaju prava!!! A i tko nam je kriv što nismo zreli u kozmopolitskoj ljubavi i oprostu. Jer, Šveđani su oprostili svima. Nemam pojma zašto, ali tako se čini. I da nam oproste što smo ratovali i vratili mir svojoj zemlji. To bi budući predsjednik isto trebao učiniti. Zavjetovati se Haagu i na koljenima puzati do Nizozemske. Nazvati šesnaest, sedamnaest ulica imenom Carle del Ponte, skinuti bana Jelačića i postaviti nju na središnji zagrebački trg. Pa će moj sin gledati tetu Carlu, a ne konja.
Dalje. Predsjednik mora biti lijep čovjek. Kaže moja prijateljica, Dalmatinka u Zagrebu na privremenom radu, obavezno Dalmatinac. Takve još nismo probali. Brate mili, ništa nema gore nego vidjet' ružna i manita čovika svaki dan na televiziji. Pogotovo kad čita nešto ozbiljno, a faca mu ružna. Ne mo'š od straha dočekat' što će reći! E, a kad šesan čovik kaže:"Dragi Evropljani (Hrvatice i Hrvati ne smije, idemo u Evropu), proračun je manji nego prošle godine…", a ono lip, svježe obrijan, guste kose, lagano prosijede, u Versace odijelu i ludilo kravati, ti točno ni ne slušaš što govori. Nego gledaš i misliš se, Bože mili, mi Evropljani smo još od primorskih Hrvata bili lip narod. Vidi ti njega, blago mu materi. I sve što govori čini ti se pametno. I bude ti lakše ako je u proračunu rupa. Prvo gledamo, pa plaćamo. Žena mu ne smije biti prezgodna, nego taman. Tako da se, kad on nađe ljubavnicu, sve možemo s njome poistovijetiti i žaliti je, i ne ljutiti se na predsjednika što je našao lipšu. A ne neka koka koja njemu ruši lipotu vlastitom. Ne smije ni zvučati jako pametno, imati vlastitu firmu i to. Idealna predsjednikova žena bila bi ravnateljica škole. Ono, kao, voli djecu, brine o kulturi i prosvjeti, razumije probleme sindikata i preko veze ih rješava. Mislim, može i dječjih vrtića, svejedno. Nikako bolnice. Jer bi je netko mogao tužiti za mito i eto ti frke.
Nadalje. Mora biti visok i vitak. Da budući Evropljani u njemu vide uzornog čovjeka umjerenog u hrani i piću. Trbušina odmah podsjeti na janjetinu. I na podrijetlo. A mi biramo kozmopolitski orijentiranog, svjetskog lidera koji bi mogao, bez imalo srama, slikati svoje obnaženo tijelo na naslovnici "Playgirla". To moderni, europski ljudi rade. Mislim, potencijalno. Ili ako mu snimke zabranjenog seksa dospiju na naslovnice, da pristojno izgleda u svim pozama. Ne da sramoti naciju, pardon, Europu.
Ne smije posjedovati ništa osim pristojne kuće, žene, psa, dvoje troje dječice (ona dva sina, a treće, svejedno) i vikendice. To je nekako umjereno i dovoljno. Ne smije zatajiti račune u kunama. Gledajte, ako bi bio podstanar, široko gledajući, nije dobro. Nit' se dobro priženio, nit' je nešto stekao. Ako je direktor, opet, nekako, nije dobro. Onda mu se spočitava neproganjanje iz minulih vremena. Ako je prepošten, opet nije dobro, kako će znati lagati kad ga pitaju za vraćanje dugova na sve strane. Ako je previše zaljubljen u Hrvatsku, opet nije dobro, pojest će ga za doručak u haaškom zatvoru. I, kako onda, drage moje Evropljanke i Evropljani, izabrati predsjednika? Zapravno jednostavno. Predlažem da na birališta izađu samo oni koji misle da u širokoj ponudi postoje oni koji zadovoljavaju sve ove kriterije. Pa makar bili Hrvati. Tu pogrešku prirode i geografije ćemo oprostiti. Unatoč Europi.
Mirela Pavic
C opyright @2004 Hrvatski List
|
|
Naslovnica | Bolton/Ekskluzivno | Ivica Marijancic | Zoran Vukman | Zoran Maric | Mirela Pavic | Borislav Škegro 
Hrvati AMAC| Hrvati AMAC forrum | Hrvati u BiH | Istina o Hrvatskoj | Povjesna Istina | Ashdown i salveta | Dijaspora HŽK 
