|
IHRATSKI LIST - NACIONALNI TJEDNIK |
TOMISLAV JELIĆ zastupnik Hrvatskog bloka u Skupštini grada Zagreba:
U ZAGREBU SE DOGAĐA NAJCRNJI KRIMINAL U POVIJESTI GRADA!
glavni grad je talac hajdučkih zuluma Milana Bandića i Srećka Ferenčaka
LOPOČI
pod 1) Grad je platio fantastičnih šest milijuna kuna posao vađenja lopoča iz Jaruna. Za usporedbu, isti posao je 1999. godine plaćen oko 250 tisuća kuna. Dolaskom Bandića i njegovih partnera na vlast, cijena iz godine u godinu rapidno raste
UHLIR
pod 2)Željko Uhlir je pročelnik Ureda za upravljanje imovinom. Skrivao je godinu dana jedno rješenje Općinskog zagrebačkog suda od gradonačelnice i poglavarstva. Skrivanje tog rješenja je do danas prouzročilo štetu od pet milijuna kuna. Kada je nakon godinu dana gradonačelnica za to saznala, nije ga razriješila
MAMIĆU 1.200 eura za četvorni metar
pod 3) U slučaju Zagrepčanke, Grad je zemljište platio 30 milijuna bivših njemačkih maraka u kunskoj protuvrijednosti. Ostao je i bez novca i bez zemljišta. Evo slučaja Mamić-Bandić koji je pak prevršio svaku mjeru zdravog razuma. Mamić, na lokaciji gdje gradi svoj poznati neboder, vrši zamjenu nekretnina s gradom kako bi uopće mogao formirati parcelu za građenje. Grad iz svojih stanova iseljava socijalne slučajeva i daje im zamjenske stanove kako bi Mamić mogao graditi. Nakon zamjene zemljišta, zamislite, Grad od Mamića kupuje 2.200 metara kvadratnih za 20,8 milijuna kuna namijenjenih proširenju Sveučilišne aleje, što iznosi preko 1.200 eura po kvadratu. Ovaj slučaj je zločin koji će definitivno u budućnosti pokopati javne interese u Zagrebu jer ni jedan vlasnik zemljišta neće htjeti prodati Gradu zemljište ispod 500-600 eura i to s potpunim pravom. I imat će pravo reći da ako može Mamić dobiti 1200 eura po kvadratu, mogu i oni 500-600. Zato Mamić poručuje roditeljima djece iz Dinamove škole da treba glasovati za Bandića
BANDIĆ OD SANADERA MOLI MILOST
pod 4) Protiv Bandića i njegovih ljudi je podignuto nekoliko kaznenih prijava. Na koncu, Općinski je sud u Zagrebu podnio kaznenu prijavu koja leži u ladici državnog odvjetništva. Bandić ima učestale kontakte s premijerom Sanaderom iz više razloga. Moli milost od progona, ali i šalje poruku šefu svoje partije Račanu - ako me ti otpiliš, ja idem s HDZ-om i Sanaderom.
Kako ocjenjujete rad Gradske skupštine Grada Zagreba?
Zagrebačka gradska skupština je doista pretvorena u pužogojilište gdje vladajući zastupnici (HNS-SDP), a i značajan dio oporbenih zastupnika gmižu oko dvije danas ključne političke osobe u Zagrebu, a to su Srećko Ferenčak i Milan Bandić. U svim civiliziranim demokracijama parlament je nadzorno tijelo izvršne vlasti i posrednik između nje i birača. Ovaj saziv skupštine (2001.-2005.) niti je nadzirao poglavarstvo niti posredovao, on se dopustio prodati Bandiću i Ferenčaku za sitne sinekure od nekoliko tisuća kuna mjesečno, a oni su se za to zalagali kako bi mogli što autonomnije raspolagati zagrebačkom imovinom i proračunom. Bandić je dolaskom na vlast uveo nepotizam u najgorem mogućem obliku. Instalirao je političku filozofiju Francuske revolucije „SVE JE DOPUŠTENO, NEMA SVETINJE“. Kupiti svakog pojedinca koji je na prodaju. Potvrda ove tvrdnje je zadnja sjednica Skupštine, 28. listopada 2004. Kada mu je koalicijski partner HNS otkazao poslušnost u izglasavanju rebalansa proračuna, on je angažirao svoje ljude iz oporbe koje uvijek ima u pričuvi, a to su prof. Zdravko Tomac i Nenad Ivanković (predsjednik stranke SIN). S njima je izglasao rebalans proračuna. Grad Zagreb je postao taocem njegove izbezumljene strasti za vlašću. Ne ustručava se kupovati čak ni župnike, a vjerujem da kontrolira i jedan broj lokalnih zagrebačkih medija. Danas nema cenzure, ali je uvedeno prešućivanje. Na posljednjoj tiskovnoj konferenciji gdje sam iznio i potkrijepio kriminalne radnje Gradskog poglavarstva o vađenju lopoča na Jarunu, pri čemu je „oprano“ nekoliko milijuna kuna, bio je i novinar Večernjeg lista. Sutradan su svi objavili tu vijest kao kriminal, ali Večernji list ni slova.
Kako to objašnjavate?
Razgovarao sam s urednicom gradske rubrike koja mi se ispričavala i navodila neke sumnjive razloge uz obećanje da će sutra objaviti vijest. Nisu je objavili. Radilo se o nebulozno napuhanom troškovniku, o nezakonito raspisanom natječaju i nazakonito dodijeljenom poslu. Recimo 54 ronioca su ronila 12 sati dnevno i tako 60 dana za redom. Poduzeće RCI ( koje je dobilo posao) je, zamislite, iznajmljivalo svoju opremu s kojom je to isto poduzeće obavljalo posao. Primjerice, 90 tisuća kuna za zbrinjavanje, 207 tisuća kuna za odvoz, a lopoč je spaljen na Jarunu, što je izjavio direktor Jaruna Aleksandar Kocijan. Kad sve zbrojite, taj posao naplaćen je 5 milijuna kuna.
Znači, pet milijuna kuna je stajalo vađenje lopoča iz jezera Jarun?
S PDV-om je to preko 6 milijuna kuna. Za usporedbu, isti je posao 1999. stajao oko 250 tisuća kuna. Dolaskom Bandića i njegovih partnera cijena iz godine u godinu rapidno raste da bi ove godine dosegla 6 milijuna kuna.
Kako je moguće da takvi, evidentno preplaćeni poslovi, prođu u Gradskoj skupštini?
U skupštini su uglavnom slinavci i puzavci koji sline i puze oko sinekura. Mali je broj ljudi koji ima kralježnicu i usudi se ukazati na neke pojave koje zadnjih godina pretvaraju zagrebačku vlast u hajdučku družinu. Primjer: Srećko Ferenčak kao član Poglavarstva za skupštinskom govornicom kaže Vladimiru Velniću, članu skupštine, da mu ne želi odgovarati na pitanja nego će s njim razgovarati sudskim putem, a Velnić je ni više ni manje predsjednik Kluba SDP-ovih zastupnika. Da nije slinavac i puzavac, odmah bi zatražio stanku za Klub SDP-a, a nakon toga zatražio razrješenje Srećka Ferenčaka iz Poglavarstva. To se nije dogodilo jer su međusobno korumpirani i SDP-ovci i HNS-ovci. Možda je i bolji primjer od toga «slučaj Uhlir». Željko Uhlir je pročelnik Ureda za upravljanje imovinom. Skrivao je godinu dana jedno rješenje Općinskog zagrebačkog suda od gradonačelnice i poglavarstva. Skrivanje tog rješenja je do danas prouzročilo štetu od pet milijuna kuna. Kada je nakon godinu dana gradonačelnica saznala za to, nije ga razriješila.
Zagreb nikad nije imalo lošiju vlast ni lošiju oporbu
Na zadnjoj sjednici skupštine od 22 oporbena zastupnika nisam mogao skupiti 17 potrebnih potpisa za uvrštenje u dnevni red smjene Poglavarstva zbog niza grijeha, jer je i dio oporbe korumpiran od onih kojima je korumpiranje politička strategija. Nabrojit ću neke od tih grijeha. Poglavarstvo raspiše natječaj za prodaju zemljišta od oko 16 tisuća četvornih metara u Novom Zagrebu nasuprot Inine zgrade. Zemljište nije bilo u potpunosti gradsko. Za tri tisuće metara pokrenut je zahtjev za povrat. Predmet nije okončan jer tražitelj povrata nije imao pravo na povrat i onda mu Poglavarstvo izvansudskom nagodbom plati to zemljište tri puta skuplje nego što je u neposrednoj blizini plaćeno ostalim vlasnicima. Tu se danas gradi Muzej suvremene umjetnosti. Nakon toga sam podnio kaznenu prijavu državnom odvjetništvu protiv Zagrebačkog poglavarstva. Mislim da je to jedinstven slučaj da je član predstavničkog tijela vlasti protiv izvršne vlasti podnio kaznenu prijavu. Oporba je nemoćna jer ju je vlast namirila mrvicama ispod stola. Nije li apsurdno da Zdravko Birač, predsjednik Kluba HDZ-ovih zastupnika na zadnjoj skupštinskoj sjednici, kaže da je SDP-ov pročelnik za financije najbolji stručnjak za financije u Zagrebu. Po njemu ne treba vlast mijenjati. «Slučaj Zagrepčanka» je dobar primjer kako Bandić raspolaže i upravlja proračunskim novcima. Potpisao je ugovor kojim Grad kupuje zemljište od Zagrepčanke u stečaju, iako je to zemljište u vrijeme kupoprodaje (travanj 2001.) u zemljišnim knjigama imalo 43 hipoteke. Ove godine se na temelju jedne od tih hipoteka upisala „Krma“- Vinkovci. Grad je to zemljište platio 30 milijuna bivših njemačkih maraka u kunskoj protuvrijednosti. Ostao je i bez novca i zemljišta. A evo i slučaja Mamić-Bandić koji je pak prevršio svaku mjeru zdravog razuma. Mamić na lokaciji gdje gradi svoj poznati neboder vrši zamjenu nekretnina s gradom kako bi uopće mogao formirati parcelu za građenje. Grad iz svojih stanova iseljava socijalne slučajeva i daje im zamjenske stanove kako bi Mamić mogao graditi. Nakon zamjene zemljišta, zamislite, Grad od Mamića kupuje 2.200 metara kvadratnih za 20,8 milijuna kuna za proširenje Sveučilišne aleje što iznosi preko 1.200 eura po kvadratu. Ovaj slučaj je zločin koji će definitivno u budućnosti pokopati javne interese u Zagrebu jer ni jedan vlasnik zemljišta neće htjeti prodati Gradu zemljište ispod 500-600 eura i to s potpunim pravom. I imat će pravo reći da ako Mamić može dobiti 1200 eura po kvadratu, mogu i oni 500-600. To će dramatično zakočiti izgradnju objekata od javnog interesa. Sada je potpuno jasno zašto Mamić naređuje Dinamovoj djeci da njihovi roditelji glasuju za Bandića. Radovi na Medvednici,u sklopu organizacije utrke ženskog slaloma, će premašiti 150 milijuna kuna. Sve se radi nezakonito. Nema ni lokacijskih ni građevinskih dozvola kao ni studije utjecaja na okoliš. Ministarstvo prostornog uređenja je izdalo rješenje o zabrani gradnje vodoopskrbe prema Medvednici (investicija preko 30 milijuna kuna), no unatoč tome se i dalje radi. Bila su u pripremi i druga rješenja o zabrani daljnje izgradnje, ali su tajnim dogovorima premijera Sanadera i Bandića ostavljena u ladici Marine Matulović-Dropulić. Ove je godine preko tisuću djece ostalo neupisano u vrtiće, a preko 700 ih se svaki dan autobusima iz jednog dijela grada vozi u drugi zbog nedostatka kapaciteta. Za vrtiće nema novca, za športske dvorane u sastavu škola i za dječja igrališta nema novca, ali 150 milijuna za Medvednicu i „Obrovac“ na Medvednici ima, iako ih nema u proračunu. I to zato što je u ovakvom kaosu lakše krasti. Jedna od najmorbidnijih podvala ove vlasti je i raspisivanje javnog natječaja za izbor konzultanta-projektanta koji bi trebao obaviti sve radnje oko pripreme izgradnje spalionice komunalnog otpada. Kako se radi o velikoj investiciji, po zakonu je nužan međunarodni javni natječaj. I stoga, drugovi raspišu natječaj u Mariborskoj večeri koja se u Sloveniji proda u 5 tisuća primjeraka s ciljem da se na natječaj jave samo dogovoreni. To se i dogodilo, posao je dobilo «kćer poduzeće» poznatog njemačkog koncerna RWE. Interesantno je da isti koncern ima koncesiju pročišćavanja otpadnih voda u Zagrebu, što je više nego kolonijalni ugovor koji je potpisao Milan Bandić. Kako sam u Gradskoj skupštini od '90. na ovamo neprekidno, odgovorno tvrdim da Zagreb nije imao lošije vlasti, ali ni lošije oporbe.
I vi ste u oporbi?
Jesam. Ali moja stranka i ja smo imali više tiskovnih konferencija na kojima smo upoznali Zagrepčane o kriminalu i kriminalnim radnjama u Poglavarstvu grada, nego sve ostale oporbene stranke zajedno. Zamislite da su meni i mojoj stranci bili na raspolaganju mehanizmi koje ima HDZ na državnoj razini putem državnih tijela koja prate novčane protoke, uvjeravam vas da bi najmanje 15-ak osoba iz gradske vlasti i uprave bilo procesuirano, a javnost bi bila upoznata o kakvom se kriminalu radi.
Vlast u rukama nekoliko ljudi
Kako biste dijagnosticirali protagoniste takve situacije u Poglavarstvu? Koji odnosi omogućuju takav kriminal?
Ključni je krivac politika Milana Bandića. On jednostavno javnim, proračunskim novcem kupuje sve što mu je potrebno za izgradnju vlastitog ugleda i pozitivnog imidža u javnosti.
Drugi razlog je ovakav izborni zakon. On pogoduje samo stranačkim knezovima na općinskoj, gradskoj, županijskoj ili državnoj razini. Naime birač kada bira, on bira između stranaka i nositelja lista, a to je tako paklena podvala da ne može biti gora. Zato su nam u ovakvom slučaju predstavnička tijela, koja bi trebala biti kralježnica vlasti u parlamentarnom sustavu, postala tijela gmizavaca, ulizica, podrepaša. Takvi se stranačkom knezu uvuku pod skute, a on ih rado uzima jer s njima lako manipulira. Tako je vlast skoncentrirana u rukama troje, četvero ljudi, a ostali su puka forma koji dižu ručice kako im knez kaže. Kad je o Zagrebu riječ, ključne su dvije osobe: Srećko Ferenčak i Milan Bandić. Sve krupno što se u Zagrebu oko ovih kriminalnih radnji događalo, rezultat je njihovih interesa. Stoga, ukoliko obostrano nađu interes sve prolazi glatko, a ako ne nađu, onda se dogovorno javno napadaju kao politički protivnici makar su koalicijski partneri. Kad je Milan Bandić 2000. godine mijenjao naziv Trga hrvatskih velikana u Trg žrtava fašizma, bio je u koaliciji s Budišinim liberalima, a HNS je tada bio u oporbi. Budišini liberali nisu to htjeli izglasati, ali se on za pomoć obratio Vesni Pusić i njezinim zastupnicima s kojima je tu izmjenu izglasao. Nikako se iz ove dijagnoze ne smije izuzeti činjenica miroljubive aktivne koegzistencije između premijera Sanadera i Milana Bandića.
Što pod tim mislite?
Protiv Bandića i njegovih ljudi je podignuto nekoliko kaznenih prijava, na koncu Općinski je sud u Zagrebu podnio kaznenu prijavu koja leži u ladici državnog odvjetništva. Bandić ima učestale kontakte s premijerom Sanaderom iz više razloga. Moli milost od progona, ali i šalje poruku šefu svoje partije Račanu - ako me ti otpiliš ja idem s HDZ-om i Sanaderom. Sve u svemu, politička scena nam počiva na metodama najdubljeg podzemlja, a to je kaubojština tipa «ako nećeš ti mene, ja ću tebe». Ljubav prema domovini i narodu je u tim situacijama potpuna sprdnja.
Pod pretpostavkom da Bandić bude SDP-ov kandidat, tko bi mogao biti HDZ-ov?
Teško je nagađati nakon kopernikanskog obrata u HDZ-ovoj politici. Boljeg kopernikanca za HDZ-ova nositelja liste ne vidim dalje od Milana Bandića i uopće me ne bi iznenadilo da se on i Sanader, na temelju međusobnih ucjena, tako i dogovore.
Copyright @2004 Hrvatski List
|
| |
|
.Naslovnica | Bolton/Ekskluzivno | Ivica Marijancic | Zoran Vukman | Zoran Maric | Mirela Pavic | Borislav Škegro 
