TRINAESTA OBLJETNICA STRADANJA VUKOVARA I ŠKABRNJE:

 

DUŠA ZA HRVATSKU!

 Na žalost, hrvatske političke pseudoelite ne mogu shvatiti metafiziku patnje, boli i ljubavi za jedinu domovinu koje su se tih dana na tragičan način izlijevale ulicama i poljima. Da bi se to shvatilo, za Vukovar, Škabrnju i sve druge vukovare i škabrnje treba naprosto imati dušu. Imaju li dušu oni koji svake godine na obljetnicu najvećih hrvatskih tragedija pohode Beograd, centar agresorske zemlje kojom i danas slobodno hodaju krvnici i Vukovara i Škabrnje

Pod 2) Nedavno se engleska kraljica u crnini došla pokloniti stradalim sunarodnjacima u Drugom svjetskom ratu, a bilo ih je gotovo milijun. Iako je prošlo toliko desetljeća od tog razdoblja, kraljica ne zaboravlja žrtve svoga naroda. Iskompleksirani hrvatski političari već nakon nekoliko godina zaobilaze mjesta – simbole hrvatskog stradanja i otpora

Piše: IVICA MARIJAČIĆ

Trinaesta je obljetnica hrvatskih ratnih tragedija u Vukovaru i Škabrnji. Dana 18. studenoga 1991. postrojbe okupacijske JNA i paravojne postrojbe pobunjenih hrvatskih Srba okupirale su Vukovar i Škabrnju, jedan grad i jedno selo, na sasvim različitim krajevima gotovo čitave tada napadnute Hrvatske, i počele činiti stravična zvjerstva nad hrvatskim civilima, zarobljenim hrvatskim vojnicima i ranjenicima u vukovarskoj bolnici. Broj umorenih u Škabrnji toga dana i narednih godina okupacije je 86, a broj stradalih Vukovaraca mjeri se tisućama. .Opsirnije  

Naš bi se budući predsjednik morao zavjetovat Haagu i na koljenima puzat do Nizozemske. Nazvati šesnaest, sedamnaest ulica imenom Carle del Ponte, skinuti bana Jelačića i postaviti nju na središnji zagrebački trg. Pa će moj sin gledati tetu Carlu, a ne konja.
Dalje. Predsjednik mora biti lip čovik. Kaže moja prijateljica, Dalmatinka u Zagrebu na privremenom radu, obavezno Dalmatinac. Takve još nismo probali. Brate mili, ništa nema gore nego vidjet' ružna čovika svaki dan na televiziji

Odlučila ja čitati i slušati o pravima svih manjina, približiti se tako europskom načinu razmišljanja i maknuti se iz ovih naših vrletnih planinskih i kamenjarskih litica u više, europske sfere. Integrirati svoje tijelo pred TV kada već ne mogu duh. Razmišljam tako o tom našem političkom životu, iako, vjerujte mi, tužno je što predizborna obećanja uglavnom ne slušam jer nemam snage slušati ista obećanja rečena na različit način i iz usta različitih lica. I stranki. Što se mene tiče, predsjednik može biti bilo tko, samo ne Bush. Što je jasno, jer je već predsjednik Amerike, a mi nismo Amerikanci. I pao bi s konja na magarca, bolje reći, s dinosaura na crva. Nas ima malo više od broja njegovih pomoćnika. On je baš jedini zgodni predsjednik među debelom američkom nacijom. Lip čovik i gotovo! A onaj tko je lip, taj je tip! Narod voli lipe ljude. Ona mu ženica, sitna, smišna. Ima dvije kćeri i briga ga što tamo neke vojničine idu u ratove. Njegove kćeri neće. Ne znam kako bi bilo da mu je npr. sin stasao za rat. Imao bi velikih problema sa ženom. Rekla bi mu:"Povuci veze i neka mali stoji doma! Otkini mu mali prst i proglasi ga nesposobnim!" .Opsirnije

Sramotno i skandalozno

VLADA ODBIJA DATI I KUNU POMOĆI OPTUŽENIM HRVATIMA IZ BiH, A ISPLAĆUJE ENORMNE IZNOSE SRPSKIM OBITELJIMA!

Copyright @2004 Hrvatski List