|
Ivan Aralica - Knjizevnik |
ZAŠTO SAM NAPISAO «PUŽA (2)?
 KOJA ĆE SE BUDALA SUTRA ŽRTVOVATI U OBRANI DOMOVINE KAD JE VLAST SPREMNA ODREĆI SE GENERALA GOTOVINE!
Pod 1 ) Zar nije bolje da Hrvatska bude uz generala Gotovinu i da trpi koliko trpjeti mora, nego da trajno bude talac presude koja joj je u Haagu namijenjena
Pod 2) Ne treba popuštati kao što je popustio aktualni predsjednik Sabora kad je rekao da bi u Haag poslao i osnivača sadašnje hrvatske države pa neka tamo dokazuje zašto ju je osnovao. Ne treba slinaviti kao što je slinavio aktualni predsjednik Vlade kad je pozvao Gotovinu da se javi, ode u Haag i riješi te svoje sporove s njima, jer Hrvatska ne može biti talac jednog čovjeka. «Talac jednog čovjeka!» Koješta!
Razgovarao: ZORAN VUKMAN
U podužem intervju, što ga je dao našem listu, čiji drugi dio objavljujemo u ovom broju, književnik Ivan Aralica govori o podaništvu u hrvatskoj politici, fenomenu koji mu je bio izravna inspiracija za pisanje novog, netom objavljenog romana.
Koliko je helicikultura prisutna i u aktualnoj hrvatskoj politici i kako ste došli na tu asocijaciju, alegoriju o helicikulturi - karakteru hrvatske politike u vrijeme Svena Tupeka?
Znate li za onu svetopisamsku izreku koja kaže kako nije sve u kruhu. Nju je dobro iskoristio jedan ruski pisac da bi doveo u pitanje utopiju o komunističkom raju koji nas čeka na kraju svih patnji i svih muka tijekom «socijalističke revolucije koja teče». Ja pamtim vladavinu te obmane! Kad danas slušam istu pjesmu preinačenu za potrebe ovoga trenutka – kad slušam kako bismo trebali ostati bez duha, ispuhnuti, e da bismo došli do kruha, do većeg standarda u tamo nekoj rajskoj zajednici – ne mogu se ne sjetiti komunističkih aktivista i njihova komunističkog raja gdje radiš koliko ti se radi, a uzimaš koliko ti treba. Tim prije što su ti aktivisti u likovima Žepe Bevande i Svena Tupeka ostali isti - aktivisti i za nekadašnju i za sadašnju obmanu. Pitam se imaju li ti ljudi obraza? To što oni danas nude, taj kruh bez duha, tu umjetna maglicu iz «Puža», to je isto ono što su i nekada nudili. To je helicikultura, pužogojstvo, život bez duhovnosti sabijen u ciklus od rođenja do tovljenja i upotrebe…I kad bi toga kruha, bez kojeg se ne može živjeti, bilo više kad ostanemo bez duha, hajde neka! Ali, to dobro znamo, kruha će bez duha biti manje nego bi ga bilo da duh, naše kolektivno pamćenje i naš ponos, bdiju nad sigurnosti našeg kruha nasušnog.
Najgore je što su neki postali eksponenti Ulma (Haaga)
Orwellovska životinjska farma vama je postala hrvatska farma puževa. Što će biti s Prpušem i Osmigačem? Je li nam Ulm (Haag) usud?
Ulm nam je usud taman onoliko koliko mi dopustimo u procesu dresure «mrkvom i batinom» da nam to usud bude. U to nas uvjerava dosadašnje iskustvo. Najgore je što su neki od nas postali eksponenti Ulma. Slično Geganu, vlasniku farme puževa. To je zlo, a s ostalim bi se dalo izići na kraj! A Gegana slijede Tupeci!
Kako učiniti nemoguće- da puževi ne budu više puževi?
Jednostavno! Treba poslušati ono što je za vaš tjednik rekao Otto von Habsburg! Prvo: «Kad se govori i odlučuje o hrvatskim pitanjima, onda saborski zastupnici trebaju odlučivati u skladu sa svojom savješću, a ne slušati bilo koga iz inozemstva.» I drugo, sadržano u odgovoru na pitanje što misli o pritiscima na Hrvatsku u svezi s generalom Gotovinom: «O tome mi je najbolje šutjeti. Osobno ga cijenim, kao i svakoga tko se borio za Hrvatsku i možda je bolje ništa više o tomu ne reći, jer se to uvijek interpretira tako da to ide protiv Hrvatske. Nemojte popuštati!» O praktičnoj primjeni tih savjeta ne bih trebao govoriti. Osim da za takvu praksu treba imati petlju. Ne treba popuštati kao što je popustio aktualni predsjednik Sabora kad je rekao da bi u Haag poslao i osnivača sadašnje hrvatske države pa neka tamo dokazuje zašto ju je osnovao. Ne treba slinaviti kao što je slinavio aktualni predsjednik Vlade kad je pozvao Gotovinu da se javi, ode u Haag i riješi te svoje sporove s njima, jer Hrvatska ne može biti talac jednog čovjeka. «Talac jednog čovjeka!» Koješta! Bolje je da Hrvatska bude uz tog čovjeka i trpi koliko se trpjeti mora, nego da ga prepusti samom sebi i tako postane trajni talac presude koja će mu u Haagu biti izrečena. Jer, ako ništa drugo, koja će se budala sutra žrtvovati u obrani Hrvatske, ako smo to sami učinili i dopustili drugima da njene branitelje vežu konjima za repove?
Je li vaša priča specifično hrvatska, s obzirom da u njoj ima puno univerzalnih elemenata, ili bismo tu mogli prepoznati sve male narode i sve podložničke mentalitete?
Volio bih da je to samo naša priča, ali očito nije. Već tu u našem susjedstvu, u protektoratu, mogla bi se ispričati i balavija priča. S još živopisnijim Geganom!
Nisam razgovarao ni s Tupekom Prvim ni s Tupekom Drugim
Poskočica, pjesmica na kraju, zapravo je poruka kako će nas sve od ovoga trbuh zaboljeti. Nitko ne može ostati netaknut. Je li «Puž» zapravo vaša pobuna prema nedopustivoj indolenciji hrvatskog duha, prema svemu što se događa?
Pobuna? Ne! Prije će to biti tjeskobni šapat! Ja nisam sklon podcjenjivanju hrvatskog duha, ja pamtim trenutke kad se činio utučenijim nego je danas utučen, pa ipak je, hranjen šapatom, nastavljao živjeti. A da ga šapatom treba hraniti, to da! I ne treba popuštati, kako reče carski potomak i svečev sin.
Sven Tupek je paradigma hrvatske sluganske politike. Kako se osjećate nakon Tupekova mandata – niste li i dalje u svojevrsnom unutarnjem egzilu?
Nikakve promjene nakon Tupekova odlaska nije bilo. A ja je nisam ni očekivao. Nisam li u «Pužu» napisao da iza Tupeka Prvog dolazi Tupek Drugi? Iz te anticipacije potječe zaključak ugrađen u «ono treće», metafore o pužu i puževima. Ne vezujmo našu duhovnost, naš ponos i našu individualnost uz političke elite jer su te elite kvarljive i prolazne. Nego duh gradimo u sebi samima i djelujmo na izbor, a pogotovo na smjenu elite ukoliko ne radi u interesu našeg duha, koristi i individualnosti.
Zar nositelji aktualne vlasti nemaju nikakve potrebe za dijalogom s vama?
Ako pod nositeljima mislite na sam vrh te vlasti, nekolicinu ljudi, onda je odgovor da nemaju. Još i gore, gledaju me preko nišana! Ako mislite na širi krug tih nositelja, odgovor je da mi razgovora s njima ne nedostaje. I stavovi su nam u mnogomu istovjetni! A što se tiče one nekolicine u vrhu, kad bi razgovor i tražili, ne bih im traženju udovoljio. Nisam razgovore vodio s Tupekom Prvim, pa ne znam zašto bih ih vodio s Tupekom Drugim.
C opyright @2004 Hrvatski List
|
| |
|
Naslovnica | Bolton/Ekskluzivno | Ivica Marijancic | Zoran Vukman | Zoran Maric | Mirela Pavic | Borislav Škegro 
