H N K B o r o v o

HRVATSKI NOGOMETNI KLUB "BOROVO"

Adresa: Sportska bb, Borovo naselje, Vukovar
Predsjednik:
Dopredsjednik: Pavle Marošičević
Telefon: 091/7883328

Prva javna nogometna utakmica u Vukovaru odigrana je 1901. godine a organizirano igranje nogometa počinje godine 1911. kada su srednjoškolci Lj. Miler, S. i F. Gruber osnovali Hrvatski djački nogometni klub Srijemac. Iste godine osniva se i Djački športski klub Šparta pa se odmah razvilo i suparništvo tih dvaju klubova. Grad Vukovar danas ima od registriranih klubova, jedan klub u ženskoj konkurenciji (ŽNK Vukovar, 2. HNLŽ Istok) i osam u muškoj: HNK Vukovar ’91 (3. HNL Istok), HNK Vupik (1. ŽNL), NK Vuteks-Sloga (1. ŽNL), ŠNK Dunav Sotin (2. ŽNL), HNK Radnički (2. ŽNL), HNK Lipovača (3. ŽNL), HNK Mitnica i HNK Borovo (1. ŽNL).

Još od Batinih dana i utemeljenja prvih društava i sekcija u Borovu naselju sport je uvijek bio važan dio svakodnevnog života. Tomáš Bat'a koji je bio socijalno svjestan i napredan industrijalac poticao je mnogobrojne aktivnosti svojih radnika pa tako i sportske. Od samih početaka naselja osnivane su sportske sekcije i društva. Nogomet, tenis, boks, rukomet, odbojka, plivanje i vaterpolo, košarka, stolni tenis, karate, šah… samo su neki od sportova u kojima su Borovci sudjelovali i uz koje su odrastali tokom godina. U vrijeme kada je Bat'a osnivao tvornicu i naselje za svoje radnike nogomet se igrao na ledini pored Dunava (tzv. 'Temza') u blizini koje je kasnije izgradjen stadion.

Organizirano igranje nogometa u Borovu naselju počinje 1933. godine osnivanjem SK Bata Borovo. Klub je bio reklamna momčad tvornice ‘Bata’ Borovo a 1937. godine osnovana je i ženska sekcija. Momčad SK Bata Borovo natjecala se u prvenstvu osječkog nogometnog podsaveza (1933-39) i najveći uspjeh prije Drugog svjetskog rata ostvarila je u sezoni 1938./39. osvojivši 1. mjesto i tako izborivši pravo sudjelovanja u kvalifikacijama za ulazak u Saveznu ligu. Tih tridesetih godina prošlog stoljeća najveći suparnici SK Bata Borovo su klubovi iz Osijeka, Slavija i Olimpija u osječkom podsavezu te BSK i Jugoslavija iz Beograda i Slavija iz Sarajeva u Srpskoj ligi. Godine 1939. izvršena je cjelokupna reorganizacija nogometa u Jugoslaviji. Na osnovi federalnog uredjenja osnovani su potpuno autonomni nacionalni savezi unutar jednog vrhovnog nogometnog saveza Jugoslavije. Savezi su igrali lige nakon kojih se igrala Nacionalna liga. U sezoni 1939./40. Nacionalnu ligu igrali su 3 najbolje plasirana kluba iz Hrvatsko-slovenske nogometne lige i 3 najbolje plasirana kluba Srpske nogometne lige. U sezoni 1940./41. trebali su 4 najbolje plasirana kluba iz srpske lige, 3 iz hrvatske lige i 1 iz slovenske lige igrati Nacionalnu ligu. Nakon reorganizacije SK Bata Borovo se kao član beogradskog loptačkog podsaveza natječe u Srpskoj nogometnoj ligi i 1939./40. sezone ostvaruje 6. mjesto a 1940./41. nalazi se na 6. mjestu u vrijeme prekida sezone koja nikad nije završena zbog rata. Tokom Drugog svjetskog rata HSK Bata Borovo nastavlja djelovati i igra u nogometnom prvenstvu NDH (1942-44). Klub tada vodi František Koželuh (1887-1969), čuveni Češki trener koji će ostati u Borovu naselju punih osam godina (1940-48) a poslije toga se vraća u svoj rodni grad, Prag. Godine 1945-te, po završetku rata, Klub nastavlja djelatnost kao FD Bata te igra prvu poslijeratnu nogometnu utakmicu u Slavoniji, protiv reprezentacije Baze 3. armije i pobjedjuje, 5:0. Iste godine FD Bata mijenja ime u SFD Slaven.

Nogometnu sekciju Sindikalnog Fiskulturnog Društva Slaven činili su bivši igrači HSK Bata Borovo, Blagoje Stanković, Zvonko Vukelić, Nikola Perlić, Antun Nagyszombaty, Tonča Rok i drugi. Od 1946. godine Slaven se natječe u prvenstvu osječkog okruga i uspješno sudjeluje u slavonskom kupu. Postavši prvakom osječkog okruga pobjedama u kvalifikacijskim utakmicama, ušao je u republičku nogometnu ligu. Uspješnim nizom Slaven je osigurao sudjelovanje u kvalifikacijskom kupu za ulazak u 3. Saveznu ligu godine 1947. ali ne uspijeva ući. Sezonu 1947/48 Slaven provodi u novoformiranoj Zoni HNS-a (Slavonska zona) a 1948./49., 1949./50. natječe se u Hrvatskoj ligi a u sezoni 1950./51. u Hrvatskoj ligi Sjever. U sezonama 1952, 1952./53. Slaven opet sudjeluje u podsaveznom prvenstvu ONP-a i kao najbolji klub u tom natjecanju osigurava sudjelovanje u Hrvatsko-slovenskoj ligi za sezonu 1953./54. gdje na kraju sezone završava na 4. mjestu sa skorom od 20 8 6 6 46:28 22.

U prosincu 1954. godine Slaven mijenja ime u NK Borovo.

Sljedeće sezone, 1954./55., natječući se u Hrvatsko-slovenskoj ligi, NK Borovo ostvaruje odlično 3. mjesto iza NK Split i NK Rijeka sa skorom od 22 13 1 8 38:25 27. Tada je NK Borovo pod vodstvom trenera Mije Kiša iz Osijeka i postiže nov uspjeh u nogometnoj sezoni 1955/56 uključenjem u III. nogometnu zonu NSJ u kojoj osvaja naslov prvaka. Osvajanjem naslova prvaka u III. nogometnoj zoni NSJ NK Borovo otvara si put u 1. Saveznu ligu ali ne uspijeva proći kvalifikacije te i nadalje ostaje u zoni. U tim kvalifikacijama iz 1956. godine uz NK Borovo sudjelovale su i ekipe: FK Vardar (Skopje), NK Lokomotiva (Zagreb) i FK Lovćen (Cetinje) a u 1. Saveznu ligu su ušli FK Vardar (Skopje) i NK Lokomotiva (Zagreb). NK Borovo po drugi put za redom osvaja naslov prvaka III. nogometne zone NSJ u sezoni 1956./57. i opet ulazi u kvalifikacije za 1. Saveznu ligu ali ne uspijeva izboriti ulazak u najviši rang. Tada, 1957. godine, u kvalifikacijama sudjeluju ekipe: NK Željezničar (Sarajevo), NK Split, NK Borovo i FK Radnički (Kragujevac) i na kraju je odlučivala jedna ponovljena utakmica. Utakmica u kojoj je Borovu bilo dovoljno i neriješeno s Radničkim iz Kragujevca. Prva utakmica bila je poništena od strane NSJ jer je Radnički igrao grubo a sudac Petrovski takvu igru tolerirao. Jedinstveni slučaj, zbog grubosti poništene utakmice YU-nogometa, završio je istim rezultatom kao i prva utakmica, 2:1 za Radnički i time omogućio NK Splitu da uz već plasirani NK Željezničar, na bolju gol razliku, udje u 1. Saveznu ligu. Sljedeće sezone, 1957./58., Borovo se opet natječe u III. nogometnoj zoni NSJ i na kraju zauzima solidno 7. mjesto. 1958. godine vrši se reorganizacija lige i Borovo kroz dodatne kvalifikacije ulazi u novoformiranu 2. Saveznu ligu Zapad gdje u sezoni 1958/59 zauzima 11. mjesto i ispada iz lige. Nova sezona 1959./60. u Zoni HNS donosi uspjeh i 1. mjesto ali Borovo ne uspijeva proći Čelika u kvalifikacijskim utakmicama te i dalje ostaje u zoni NSH.

U srpnju 1960. godine odigrana je u Zenici prva kvalifikacijska utakmica za ulazak u 2. Saveznu ligu Zapad izmedju NK Čelika i NK Borova. Susret je pratilo oko 10,000 ljubitelja nogometa u Zenici na starom stadionu ‘Blatuša’ u istoimenom zeničkom naselju. NK Borovo je dobro krenuo i iznenadio domaću ekipu povevši sa 0:1 golom Ekmedžića. Dominiravši većim dijelom prvog poluvremena Borovo se uspješno nosilo sa tada jakom ekipom Zeničana ali nije izdržalo do kraja utakmice. Drugo poluvrijeme bilo je u znaku Čelika koji je preokrenuo rezultat u svoju korist i pobijedio sa 2:1 golovima Maleševića i Renića. Uzvratni susret u Borovu naselju, na stadionu ‘Borovo’ sudio je Života Vlajić iz Beograda. Utakmica je završila neriješeno (0:0), pod kontroverznim okolnostima, a posmatralo ju je i više od 2,000 Zeničana koji su doputovali bodriti svoju ekipu u specijalno za tu priliku organiziranom vlaku. U tim dvijema utakmicama NK Borovo je nastupalo u ovom sastavu: Gligorijević, Bajramović, Rastija, Marković, Backović, Rajzner, Stamenković, Čop, Gotal, Gordoš, Ekmedžić.
Sezona 1960./61. još je jedna uspješna sezona i Borovo nakon osvajanja 1. mjesta u zoni NSH prolazi kvalifikacije i vraća se u 2. Saveznu ligu Zapad.

1960-tih godina pa sve do sezone 1972./73. klub se natječe u 2. Saveznoj ligi Zapad odnosno Sjever. Iz tog perioda su i uspjesi iz 1961., 1968. i 1972. godine kada se NK Borovo probija sve do četvrtfinala Kupa Maršala Tita ali gubi od Varteksa (0:1, 1961.), Crvene zvezde (0:2, 1968.) i Dinama (1:2, 1972.). Sva tri kluba, tih su godina, kasnije dospjeli do finala. Najznačajnija utakmica u tom periodu je, svakako, utakmica odigrana 1966. godine, izmedju Borova i Čelika. Utakmicu je sudio tada najpoznatiji nogometni sudac u Jugoslaviji, Lado Jakše iz Ljubljane. Ovoga puta kvalifikacijsku utakmicu za ulazak u 1. Saveznu ligu je, pred prepunim tribinama stadiona ‘Borovo’, poslije velike borbe, NK Čelik dobio rezultatom 0:1 (strijelac je bio Lazović, glavom, u 83. minuti utakmice). Godina 1973. može se smatrati prekretnicom u dotadašnjem djelovanju Kluba jer NK Borovo ispada iz 2. Savezne lige i od tada pa sve do 1991. godine igra u republičkoj ligi koja je bila 3. stupanj piramide natjecanja bivše Jugoslavije. Konačni rezultatski skor NK Borova u 2. saveznoj ligi bivše Jugoslavije je: Odigranih utakmica: 391, Pobjeda: 127, Neriješenih: 114, Izgubljenih: 150, Gol razlika: 482:596, Bodova: 368.

Od 1991. godine i Domovinskog rata, kada je grad Vukovar doživio velika razaranja i gubitke života, pa sve do sezone 2005./06-te Klub nije djelovao a prije početka 2005./06-te sezone rad Kluba je obnovljen i tradicija Nogometnog Kluba Borovo se nastavlja. Nakon reaktiviranja Klub se, pod imenom HNK Borovo, uključuje u 2. Županijsku nogometnu ligu Nogometnog Središta Vukovar gdje u sezonama 2005./06. i 2006./07. ostvaruje dva druga mjesta. U sezoni 2007./08. HNK Borovo pod vodstvom trenera Vjekoslava Karaule postiže uspjeh i osvaja 1. mjesto koje donosi promociju u viši rang natjecanja, 1. Županijsku nogometnu ligu, županije Vukovarsko-srijemske (5. stupanj piramide Hrvatske Nogometne Lige). Sezona 2008./09. u 1. ŽNL bila je burna i uz dobar početak na kraju je završena 'borbom za opstanak' i plasmanom na 11. mjesto. Borovo je sa dvije važne pobjede u predposljednjem i posljednjem kolu nad Frankopanom u gostima (5:3) i na domaćem terenu nad Jadranom iz Gunje (2:1) osigurao ostanak u ligi. Zbog proširenja 1. HNL i ostale lige ispod nje morale su biti preuredjene te se nije znalo koliko će ekipa ispasti u niži rang, tri ili četiri, tako da je pobjeda nad Jadranom u posljednjem kolu prvenstva bila važna i potvrdila je ostanak.

1983. godine NK Borovo dobija nagradu ‘Trofej podmladka HNS-a’.
1984. godine Josip Kezdi, dobija nagradu ‘Trofej podmladka HNS-a’.
1991. godine NK Borovo dobija Zlatnu plaketu HNS-a za rad s mladjim kategorijama.

Neki od igrača koji su nastupali za Klub:

Milan Antolković, Blagoje Stanković 'Bagi', Zvonko Vukelić, Ivica Čović 'Ćorkan', Nikola Perlić, Milan Relić 'Mico', Antun Nagyszombaty, Tonča Rok, Ratimir Car, Lovre i Andre Radonić, Ivica Švaljek, Jovica Sremac, Ante Lovrić 'Baška', Josip Tićak 'Joja', Josip Kezdi, Miroslav Šakić, Antun Bambir, Franjo Pakter, Antun Hajar 'Kara', Stipo Rastija, Nikola Jarić, Djuka Jarić, Stevan Becin, Mirko Fišer, Dubravko Dokonal, Zvonko Popović, braća Horvat, Ivan Virc 'Minda', Ahmed Turković 'Bosna', Jordan Gligorijević, Mile Stamenković, Rudolf Norković, Dragan Gocić, Mile Čop, Vinko Bego, Ivan Gotal 'Cigo', Miroslav Gotal 'Suljo', Ante Tilić, Rudolf Vilhelm 'Ruca', Nikola Marjanović 'Kiko', Stanislav Karasi, Ratomir Dujković, Milan Bajić, Željko Jurčić, Edo Bulić, Slobodan Djurica, Branko Skeledžija, Nešović, Savo Djekić, Ivan Vidoš, Željko Mikulić, Puljić, Gordan Gotal, Alojzije Lukić, Slavko Baketa, Ivan Polhert, Enes Biogradlija, Josip Biškić, Nikola Živković 'Žile', Ante Miše, Velimir Kuprešak, Ivica Tunjić, Dragan Gemeri 'Germa', Siniša Mihajlović 'Miha'…

Bilješka:
Hrvatski Nogometni Savez ustanovio je ‘Trofej podmladka HNS-a’ 1979. godine i dodijeljuje se svake godine pojedincima i organizacijama odnosno udrugama i institucijama kao nagrada za životno djelo u nogometnom sportu, odnosno za izniman doprinos razvoju nogometnog sporta u Republici Hrvatskoj. Trofej ‘Lik nogometaša’ izradjen je u bronci s mramornim postoljem a izradio ga je akademski kipar Marijan Zaradić.

---