| 
Pred vama je moj već tradicionalni redovni četvrti godišnji izvještaj. Slikovitiji nego ikad. Osjećam se ko statistički godišnjak.
Kao i dosadašnje izvještaje i ovoga sam pravio zapravo za sebe, ali znam da ima jedno pet-šest ljudi, a bogami možda i desetak, koji će ga rado pogledati, zato i ovoga predajem vašem nježnom sudu. Radovaće me vaše kritike i sugestije.
Za razliku od prethodnih, ovaj je na skroz mojoj stranici. Do iduće godine, ovaj će se izvještaj postati samo jedan od pejdžova na mom sajtu (jelde kako to lijepo zveči?), a ostale sadržaje još smišljam. Uglavnom, vrata će bit širom otvorena svima koje pustim 
Kao i svake godine, sreo sam puno dragih ljudi, upoznao nekoliko novih, a sa nekima se upoznao po drugi ili treći put 
Većinu njih možeš vidjeti ako klikneš na "Druženja, susreti", jer sam povazdan uza se imo fotoaparat, ko Japanac. Manje sam šetao po selima, a nisam bio ni na jednom masovnom teferiču. Imo sam u planu onaj na Mekušama, al mi se otelo, pa ne odoh. Ipak se nadam da će svako naći ponešto zanimljivo za sebe, ako ništa drugo, možda sam na nekoj slici uhvatio nekog ili nešto, vrijedno tvoje cijenjene pažnje.
Sretoh u Varešu i nekolicinu stalnih i povremenih posjetitelja virtane i ostalih foruma na vareškom hompejdžu i ponekog od onih što samo svrate do Cvrkinice malo popričat. Troje od njih je izgubilo svoju virtualnu ekskluzivnost, jer sam ih konačno uživo upoznao.
Prvo sam sreo Noru. Njen se nik "Nora" rimuje sa "nečija noćna mora", ali meni je ona ipak sjajan partner za čašicu razgovora. Eto i to se rimuje.
Onda sam sreo i Nanu. Prijatno iznenađuje svježinom, srdačnošću i veseljem. Na žalost bila je jako kratko, pa smo se samo jednom sreli.
Upoznao sam i Sanjara. Ne znam kako bi ga najbolje opiso. On je jednostavno dobar. To bi mu moglo bit drugo ime.
Sada su mi Matan i Seljak prvi na popisu onih koje još treba ispisati iz kluba virtualno ekskluzivnih. Kako rekoh, bilo ih je još nekoliko. Eto, s Potocima ni kavu ne popih  . Neke ni ne vidjeh. Recimo jednog (nećemo ga sad imenovat, samo ćemo ga prvom prilikom ružno pogledat) bivšeg majdanskog geliptera i beogradskog šalabajzera, a danas memljivog bankara. Taj se nije približio ni na puškomet, a kamoli na fotomet. Ne upoznah se ni sa Brđom. Bio je jedno veče u Džezu i dok sam se ja okreno, nestade ga. Pitam one momke što su s njim stajali di je, kažu otišo kući, nije mogo više popit. Reko "mora da ste mu kolu uvalili", kaže "ja". Majstor Mato mi donese pozdrav od Nebojše, ali ni njega ne stigoh upoznat. Biće još prilika. Pozdrav Nebojši. Ninu sam sreo ovaj put, al ni s njom ne popričah. Drugi ćemo put, nadam se.
Jedna od pozitivnih stvari koje su mi se desile je i to, da sam konačno nabavio janje. Mislim kalup za janje. To mi je falilo. Ako još kome fali janje ili livac, ili rudar, ili jelen, ili nešto deseto, odljeveno doduše u aluminiju, ne u željezu, neka navrati do Zagarskog potoka. Firma Ravlija & sin nema šta ne napravi. (Ako ti ovo zvuči kao reklama, namjerno je!) Hem su majstori, hem su prijazni i gostoljubivi ljudi. U cijene se baš na razumijem pretjerano, ali čini mi se da su i jeftini.
Toliko za uvertiru, a još nekoliko utisaka i gomilu slika prosuo sam po ovih nekoliko strana. Kreni po meniju redom, pa biraj šta ti je po volji.
Samo još jedna
NAPOMENA: Ako umjesto slova czs (sa kvacicama) vidis neke cudne znakove, klikni na "View", pa onda "Encoding", pa izaberi "Centraleuropean(Windows)". Lakse ces citat.
Brojalica :  |
