mjeseca osmog 2003

Izvještaj 2003

 

 

Onaj Matanov "meðugrad" bi se mogo zvat Luka. Šta tu ima brodova... Pa Slavonski, pa Bosanski, pa nekakav Srpski, cijela flota. Odatle poèinje cesta s rekordnim brojem kretena na dužinski kilometar u Evropi. Ko preživi do Sarajeva, car je. Ima nešto novo na tom putu. Tamo gdje je još lani pisalo samo "Breza", sad se cakli nov novcat izlaz, s nadvožnjakom, na kojem lijepo piše i "Vareš". Ajde reko, nešto pozitivno, za poèetak.
Stigoh u veèernje sate. Mrak!
Još koliko lani, kad bi reko da Vareš tone u mrak, to bi se pikalo ko pjesnièka figura. Ove godine, to je veæ dokumentarni prilog. Ulièna rasvjeta je postala mislena imenica. Lijepo vaspitani tinejdžeri, koji se sklone u mrak, da se malo pofataju, ne moraju više bazat po podrumima. Mrklog mraka kolko oæeš. Ljepota jedna. Ulièna rasvjeta je ukinuta zbog neplaæanja raèuna. Iznos duga je, po dobro obaviještenim izvorima, oko 55.000 KM. Ako nije na svaku lampu ušaltan još po jedan bojler, onda se tolka svota mogla nabrat samo ako je zadnji raèun plaæen još prije rata. Uèinilo mi se to malo smiješno, malo tužno, a ponajviše nevjerovatno. Dok nisam èuo, da se ista stvar desila i vojsci. Ugasilo struju kasarnama, iliti vojarnama, kako oæeš. Imal to iðe? Ali ima tu i neke logike. To je neminovan rezultat rascjepkanosti vlasti vodoravno i okomito, ko križaljka. Ovaj sektor ovima, onaj onima. Ovaj kanton ovima, ona županija onima. Sve po srednjevjekovnom principu "vazal mog vazala nije moj vazal", koji bez skretanja garantovano vodi u novi krug takmièenja "ko je jaèi".

Veæ sljedeæi dan se pokazalo, da sam pravilno procijenio, da je "sezona" veæ prošla. Puno manje dislociranih Varešana sretoh, nego lani. Evo da probam nabrojat: Èièa i Bernarda iz Austrije, Nada, Darko i Jelena iz Zagreba, Tomas sa omladinkama iz Splita, Dragan i Helena iz Istre, Senka i Miro iz Njemaèke, Terziæi iz Italije, ... Ne znam jel još ko bio, meni poznat. Malo sam okasnio, pa ne sretoh Micu i Gorana i Potoke iz Olandije, Zlatka iz Kanade i Lukasa iz Norveške. Ništa, drugi put :(
Još mi javlja špijunska mreža, da je osim regularne julijsko-srpanjske navale raseljenih lica, bilo tu i nekih obljetnica-godišnjica mature. Eto na primjer, sastali se ljudi na 30. godišnjici mature, slikali se, turili slike na internet, a nikom ni rijeèi! Evo na primjer, ja nisam imo pojma o tome, dok nisam od doušnika gotov kliještima izvuko neke natuknice, ali uspio sam pronaæi i te slike. Ko bi reko da ih treba tražiti uz pomoæ kljuène rijeèi "osemenjavanje" :) Evo ti adresa, pa trkni pogledat: 
http://www.nirvot.org.yu/matura.html

Jel primjeæuješ kako uduplavam neke rijeèi (juli-srpanj; obljetnica-godišnjica...). Pa eto malo se vježbam. Ako me kad zapadne djeci u Vareškoj školi predavat. Malo se djece upisuje, pa moraju "pomiješat" razrede. Zato æe morat nastavnici pazit, da predaju na "oba" jezika, perspektivno na "sva tri". Pa reko, zar i matematiku? I matematiku! Žali mi se nastavnica Gordana, da nema problema oko trougao-trokut i slièno, ali ne zna šta æe sa unakrsnim uglovima, tj. kutovima.

Broj stanovnika, je poslije brojnih povrataka, dostigao zavidnih 11.000, sveukupno sa selima. Taman oko pola prijeratnog stanja, ili èak ni toliko.
 
Inaèe, na pijaci (relativno i apsolutno), dobra i jeftina ponuda. Od krompira do smokve, od sira do peèenice, od šarafa do kreèa. Nema šta nema. Sedam vrsta grašine, pa biraj, šta æeš ljepše. Meso regularno. Išèeš teletinu i dobiješ stvarno teletinu, a ne junetinu. Æevapi s vegetom, ne valja, ali su sudžukice dobre. Cigarete Aura (bivši Sarajevski Marlboro) dvije marke. Pravo dobre. Uokolo sveudilj bircuzi za odmorit noge. Kava pola marke, piæe marka i po. Boze nema, ne znam zašto. Piva ima raznih.
Ajmo na pivu! Ajmo!
- šta æete?
- ja æu hajneken
- stelu artoa
- laško
- daj men klipaèu
- koktu
- ?!
- a što koktu?
- pa vidim niko ne naruèuje pivo, pa neæu ni ja...
Kelneri su svi na broju, osim Zokija, koji je opet nešto pretjerivo, pa je bio malo otsutan.

Kifla banka. To jest 10 feniga, tako sad zovu banku. Burek marka i po, sirnica marka. U po dana i u po noæi. Èak i u dva po ponoæi (provjereno) friško i ista cijena.

Bio sam malo u potrazi za literaturom. Ne ponesoh ništa za èitanje. U knjižari "Terziæ" nabavih "Vareške prièe" od Ivankoviæa (20 KM), ali mi bilo malo pa se provozah do Sarajeva, s namjerom da kupim "Konaèare" od Velièkoviæa. Nema šanse. Rasprodano davno, a pošto se ne radi o priruèniku za "kako uspjeti u životu" ili za "kako ispeæi jaje na sto naèina", pitanje je kad æe se ponove štampat. Tek u nekoj antikvarnici pronaðoh "Otac moje kæeri". Toplo preporuèujem. Èitajuæi na kibli, da izvineš, naðoh tu i ovaj vic:
Ugasi Fata svjetlo u WC-u, ne znajuæi da je Mujo unutra.
- Fato, jesil to ti utrnula svjetlo?
- Jesam.
- Uf, fala bogu, mislio sam da su mi oba oka ispala.
U knjižarama æete uzalud tražiti i bilo šta od Ivankoviæa, osim "Novih prièa o ljubavi i smrti". Neæete naæi ni "Zloèin u 19:30" od Kurspahiæa. Ali zato u svakoj knjižari ima "Rjeènik Sarajevskog žargona". Valda je to hit sezone. Prièekati da pojeftini.

Sarajevo postaje Bombaj city. Pet "eksplozivnih naprava" u jednoj hefti, sreæom bez žrtava. Onda Lagumdžija, iz oporbe, na TV izjavi kako su bombaši aktivni, a to mediji (TV) ne spominju, pa narod ni ne zna. Onda na dnevniku reknu ðe je šta puklo. Onda se sastane nekakvo predsjedništvo neèega i dadne izjavu za tisak, da je "sigurnosna situacija usložnjena". Bože "usložnjena"...
Kad sam veæ kod medija, malo pohvale i malo kritike za radio "Bobovac". Pohvalno je što niodakle, niizèega, nisaèim uopšte uspijeva emitirati ikakav program. Zbog toga ne mogu biti preoštar kritièar, ali ipak da spomenem: Kad Bobovac ne emitira svoj program, prenosi radio Split! Otkud i zašto baš Split? Oèajan je taj radio Split. Svako pet minuta reklama za salon namještaja "Doma nutjak" (il vako nešto), da žicu baciš, a izmeðu toga "pjesmice" tipa lipo mi je, Dalmacijo majko, vraæam se tebi, ... Kad Bobovac emitira svoj program, onda èuješ spikericu koja djeluje ko kakva Mostarka na 40 stepeni i 100 posto vlage, a neko je tjera da èita, pa oæe-neæe. Uz sve to ide i dalje ista muzika ko na Splitu. Samo èekaš kaæe zapjevat "Oj Varešu, na obali mora...".
Slušajuæi ostale radije i gledajuæi televiziju, došo sam do zakljuèka, da su se oèito skoro svi muzièari i glazbenici vrijedni slušanja vjerovatno iselili iz Bosne, pa sam to uzeo kao olakotnu okolnost.

Od novih viceva, najviše mi se svidio onaj što mi je Omer isprièo. Omer je tipièan predstavnik manjine onih što uspijevaju biti ljudine, mada imaju funkcija više neg jetra.
Objašnjava Mujo Sulji šta je to demokracija:
- To ti je kad te neko pošalje u pi*** materinu, a ti ideš kud oæeš.

Nije Varešanima još ponestalo duhovitosti, a bogami ni Vareškama. Evo primjera iz bircuza u kasnim satima:
Ona: Idem, kasno je.
On:  Oæeš da te otpratim, mrak je.
Ona: (vadeæi bateriju iz tašne) Ne treba, ne bojim se.
On:  Ozbiljno?
Ona: Pa ja. Para nemam, a jebat se znam...
Mada sam bio solidno dotuèen tom izjavom, morala se javiti i
Ona2: A možda oni ne znaju...
Eto ti! Ispade da je jedini problem mraka to što "oni možda ne znaju..."

Šta još ima? U dva navrata su deèki pokušali napravit "tehno-parti" kod Maleckog, tj. sada kod Hingera, iza kina. Zapoèinjali su sa onim "dum-dum-dum..." što se valda zove "tehno", a imali su i video-wall, na kojem je pisalo "Windows2000". Posjeta bi se dala opisat kao "nije bilo nikog". Zato su se premjestili (oba puta) u "Konobu". Tamo se opis posjete promijenio u "puno ko šibica". Opremljen gaudom za uši, odnio sam oèi na lice mjesta, da vidim kako i to izgleda. Suprotno oèekivanju, nisam bio tamo najstariji, ali je uglavnom ðuskala mlaðarija. Lijep broj naoèitih omladinki i omladinaca. Neka ih, samo nek se ne špricaju.

Nisam još ni spomeno, da nije kiša padala. Lani je pljunulo barem svako veèe, a ljetos ni kapi kiše, preko mjesec dana. A baš bi dobro bilo da je malèice namoèilo, nebil koja gljiva progledala. Vako šipak. Džaba sam tegle ponio. Svi tamostanujuæi su naveliko kukali kako je paklena vruæina. Meni se èinilo kao veliki hladnjak, mada je temperatura zaista znala porasti i do 35 u hladu, ali nije bilo sparine, pa se s lakoæom podnosi. Nema mora da se namoèiš, a i èesmovaèe ponestaje, ali zato kud god u brdo poðeš, na svako cigar duvana naletiš na ledenicu vodicu, taman da se lijepo okrijepiš. Prva kišica je pala tek petnestog. Popadala po Gospi. Al veæ sutradan je nastavilo pržit.

Uz sve razne podjele Varešana, ne samo po vjerama i nacijama, nego i na novopridošle, prijerataotišle, poslijerataotišle itd. ne znam više kako da nazovem one što su i danas u Varešu. Zato ih nazvah "tamostanujuæi", ili još bolje "jošuvijektamostanujuæi".  Neki od njih mi se tuže, da ... Ma neæu sad o tome. To æemo za šankom razbistrit, ako bude prilike-prigode.

Eto toliko. Pogledaj malo slikice, možda naðeš nešto zanimljivo. Prošle godine je bilo više slika iz Vareša, a ove godine iz Majdana i okoline Vareša, pa kombinuj. Onaj film na kojem je bilo više Vareških slika, je prerano kukurikno, pa mu sunce napravilo svašta. Evo ti zato link do lanskog izvještaja, ako ti zatreba: http://www.freewebs.com/arsuz2002/

Možda sam nešto zaboravio. Možda... Ali dogovoriæemo se veæ, za šankom. Uz pivu. Ili koktu.

Pa dogodine...

---

Brojalica posjeta :