VAREŠ

mjeseca osmog 2003


Navigation:

Home

Izvještaj 2003

 

 

Onaj Matanov "međugrad" bi se mogo zvat Luka. Šta tu ima brodova... Pa Slavonski, pa Bosanski, pa nekakav Srpski, cijela flota. Odatle počinje cesta s rekordnim brojem kretena na dužinski kilometar u Evropi. Ko preživi do Sarajeva, car je. Ima nešto novo na tom putu. Tamo gdje je još lani pisalo samo "Breza", sad se cakli nov novcat izlaz, s nadvožnjakom, na kojem lijepo piše i "Vareš". Ajde reko, nešto pozitivno, za početak.
Stigoh u večernje sate. Mrak!
Još koliko lani, kad bi reko da Vareš tone u mrak, to bi se pikalo ko pjesnička figura. Ove godine, to je već dokumentarni prilog. Ulična rasvjeta je postala mislena imenica. Lijepo vaspitani tinejdžeri, koji se sklone u mrak, da se malo pofataju, ne moraju više bazat po podrumima. Mrklog mraka kolko oćeš. Ljepota jedna. Ulična rasvjeta je ukinuta zbog neplaćanja računa. Iznos duga je, po dobro obaviještenim izvorima, oko 55.000 KM. Ako nije na svaku lampu ušaltan još po jedan bojler, onda se tolka svota mogla nabrat samo ako je zadnji račun plaćen još prije rata. Učinilo mi se to malo smiješno, malo tužno, a ponajviše nevjerovatno. Dok nisam čuo, da se ista stvar desila i vojsci. Ugasilo struju kasarnama, iliti vojarnama, kako oćeš. Imal to iđe? Ali ima tu i neke logike. To je neminovan rezultat rascjepkanosti vlasti vodoravno i okomito, ko križaljka. Ovaj sektor ovima, onaj onima. Ovaj kanton ovima, ona županija onima. Sve po srednjevjekovnom principu "vazal mog vazala nije moj vazal", koji bez skretanja garantovano vodi u novi krug takmičenja "ko je jači".

Već sljedeći dan se pokazalo, da sam pravilno procijenio, da je "sezona" već prošla. Puno manje dislociranih Varešana sretoh, nego lani. Evo da probam nabrojat: Čiča i Bernarda iz Austrije, Nada, Darko i Jelena iz Zagreba, Tomas sa omladinkama iz Splita, Dragan i Helena iz Istre, Senka i Miro iz Njemačke, Terzići iz Italije, ... Ne znam jel još ko bio, meni poznat. Malo sam okasnio, pa ne sretoh Micu i Gorana i Potoke iz Olandije, Zlatka iz Kanade i Lukasa iz Norveške. Ništa, drugi put :(
Još mi javlja špijunska mreža, da je osim regularne julijsko-srpanjske navale raseljenih lica, bilo tu i nekih obljetnica-godišnjica mature. Eto na primjer, sastali se ljudi na 30. godišnjici mature, slikali se, turili slike na internet, a nikom ni riječi! Evo na primjer, ja nisam imo pojma o tome, dok nisam od doušnika gotov kliještima izvuko neke natuknice, ali uspio sam pronaći i te slike. Ko bi reko da ih treba tražiti uz pomoć ključne riječi "osemenjavanje" :) Evo ti adresa, pa trkni pogledat: 
http://www.nirvot.org.yu/matura.html

Jel primjećuješ kako uduplavam neke riječi (juli-srpanj; obljetnica-godišnjica...). Pa eto malo se vježbam. Ako me kad zapadne djeci u Vareškoj školi predavat. Malo se djece upisuje, pa moraju "pomiješat" razrede. Zato će morat nastavnici pazit, da predaju na "oba" jezika, perspektivno na "sva tri". Pa reko, zar i matematiku? I matematiku! Žali mi se nastavnica Gordana, da nema problema oko trougao-trokut i slično, ali ne zna šta će sa unakrsnim uglovima, tj. kutovima.

Broj stanovnika, je poslije brojnih povrataka, dostigao zavidnih 11.000, sveukupno sa selima. Taman oko pola prijeratnog stanja, ili čak ni toliko.
 
Inače, na pijaci (relativno i apsolutno), dobra i jeftina ponuda. Od krompira do smokve, od sira do pečenice, od šarafa do kreča. Nema šta nema. Sedam vrsta grašine, pa biraj, šta ćeš ljepše. Meso regularno. Iščeš teletinu i dobiješ stvarno teletinu, a ne junetinu. Ćevapi s vegetom, ne valja, ali su sudžukice dobre. Cigarete Aura (bivši Sarajevski Marlboro) dvije marke. Pravo dobre. Uokolo sveudilj bircuzi za odmorit noge. Kava pola marke, piće marka i po. Boze nema, ne znam zašto. Piva ima raznih.
Ajmo na pivu! Ajmo!
- šta ćete?
- ja ću hajneken
- stelu artoa
- laško
- daj men klipaču
- koktu
- ?!
- a što koktu?
- pa vidim niko ne naručuje pivo, pa neću ni ja...
Kelneri su svi na broju, osim Zokija, koji je opet nešto pretjerivo, pa je bio malo otsutan.

Kifla banka. To jest 10 feniga, tako sad zovu banku. Burek marka i po, sirnica marka. U po dana i u po noći. Čak i u dva po ponoći (provjereno) friško i ista cijena.

Bio sam malo u potrazi za literaturom. Ne ponesoh ništa za čitanje. U knjižari "Terzić" nabavih "Vareške priče" od Ivankovića (20 KM), ali mi bilo malo pa se provozah do Sarajeva, s namjerom da kupim "Konačare" od Veličkovića. Nema šanse. Rasprodano davno, a pošto se ne radi o priručniku za "kako uspjeti u životu" ili za "kako ispeći jaje na sto načina", pitanje je kad će se ponove štampat. Tek u nekoj antikvarnici pronađoh "Otac moje kćeri". Toplo preporučujem. Čitajući na kibli, da izvineš, nađoh tu i ovaj vic:
Ugasi Fata svjetlo u WC-u, ne znajući da je Mujo unutra.
- Fato, jesil to ti utrnula svjetlo?
- Jesam.
- Uf, fala bogu, mislio sam da su mi oba oka ispala.
U knjižarama ćete uzalud tražiti i bilo šta od Ivankovića, osim "Novih priča o ljubavi i smrti". Nećete naći ni "Zločin u 19:30" od Kurspahića. Ali zato u svakoj knjižari ima "Rječnik Sarajevskog žargona". Valda je to hit sezone. Pričekati da pojeftini.

Sarajevo postaje Bombaj city. Pet "eksplozivnih naprava" u jednoj hefti, srećom bez žrtava. Onda Lagumdžija, iz oporbe, na TV izjavi kako su bombaši aktivni, a to mediji (TV) ne spominju, pa narod ni ne zna. Onda na dnevniku reknu đe je šta puklo. Onda se sastane nekakvo predsjedništvo nečega i dadne izjavu za tisak, da je "sigurnosna situacija usložnjena". Bože "usložnjena"...
Kad sam već kod medija, malo pohvale i malo kritike za radio "Bobovac". Pohvalno je što niodakle, niizčega, nisačim uopšte uspijeva emitirati ikakav program. Zbog toga ne mogu biti preoštar kritičar, ali ipak da spomenem: Kad Bobovac ne emitira svoj program, prenosi radio Split! Otkud i zašto baš Split? Očajan je taj radio Split. Svako pet minuta reklama za salon namještaja "Doma nutjak" (il vako nešto), da žicu baciš, a između toga "pjesmice" tipa lipo mi je, Dalmacijo majko, vraćam se tebi, ... Kad Bobovac emitira svoj program, onda čuješ spikericu koja djeluje ko kakva Mostarka na 40 stepeni i 100 posto vlage, a neko je tjera da čita, pa oće-neće. Uz sve to ide i dalje ista muzika ko na Splitu. Samo čekaš kaće zapjevat "Oj Varešu, na obali mora...".
Slušajući ostale radije i gledajući televiziju, došo sam do zaključka, da su se očito skoro svi muzičari i glazbenici vrijedni slušanja vjerovatno iselili iz Bosne, pa sam to uzeo kao olakotnu okolnost.

Od novih viceva, najviše mi se svidio onaj što mi je Omer ispričo. Omer je tipičan predstavnik manjine onih što uspijevaju biti ljudine, mada imaju funkcija više neg jetra.
Objašnjava Mujo Sulji šta je to demokracija:
- To ti je kad te neko pošalje u pi*** materinu, a ti ideš kud oćeš.

Nije Varešanima još ponestalo duhovitosti, a bogami ni Vareškama. Evo primjera iz bircuza u kasnim satima:
Ona: Idem, kasno je.
On:  Oćeš da te otpratim, mrak je.
Ona: (vadeći bateriju iz tašne) Ne treba, ne bojim se.
On:  Ozbiljno?
Ona: Pa ja. Para nemam, a jebat se znam...
Mada sam bio solidno dotučen tom izjavom, morala se javiti i
Ona2: A možda oni ne znaju...
Eto ti! Ispade da je jedini problem mraka to što "oni možda ne znaju..."

Šta još ima? U dva navrata su dečki pokušali napravit "tehno-parti" kod Maleckog, tj. sada kod Hingera, iza kina. Započinjali su sa onim "dum-dum-dum..." što se valda zove "tehno", a imali su i video-wall, na kojem je pisalo "Windows2000". Posjeta bi se dala opisat kao "nije bilo nikog". Zato su se premjestili (oba puta) u "Konobu". Tamo se opis posjete promijenio u "puno ko šibica". Opremljen gaudom za uši, odnio sam oči na lice mjesta, da vidim kako i to izgleda. Suprotno očekivanju, nisam bio tamo najstariji, ali je uglavnom đuskala mlađarija. Lijep broj naočitih omladinki i omladinaca. Neka ih, samo nek se ne špricaju.

Nisam još ni spomeno, da nije kiša padala. Lani je pljunulo barem svako veče, a ljetos ni kapi kiše, preko mjesec dana. A baš bi dobro bilo da je malčice namočilo, nebil koja gljiva progledala. Vako šipak. Džaba sam tegle ponio. Svi tamostanujući su naveliko kukali kako je paklena vrućina. Meni se činilo kao veliki hladnjak, mada je temperatura zaista znala porasti i do 35 u hladu, ali nije bilo sparine, pa se s lakoćom podnosi. Nema mora da se namočiš, a i česmovače ponestaje, ali zato kud god u brdo pođeš, na svako cigar duvana naletiš na ledenicu vodicu, taman da se lijepo okrijepiš. Prva kišica je pala tek petnestog. Popadala po Gospi. Al već sutradan je nastavilo pržit.

Uz sve razne podjele Varešana, ne samo po vjerama i nacijama, nego i na novopridošle, prijerataotišle, poslijerataotišle itd. ne znam više kako da nazovem one što su i danas u Varešu. Zato ih nazvah "tamostanujući", ili još bolje "jošuvijektamostanujući".  Neki od njih mi se tuže, da ... Ma neću sad o tome. To ćemo za šankom razbistrit, ako bude prilike-prigode.

Eto toliko. Pogledaj malo slikice, možda nađeš nešto zanimljivo. Prošle godine je bilo više slika iz Vareša, a ove godine iz Majdana i okoline Vareša, pa kombinuj. Onaj film na kojem je bilo više Vareških slika, je prerano kukurikno, pa mu sunce napravilo svašta. Evo ti zato link do lanskog izvještaja, ako ti zatreba: http://www.freewebs.com/arsuz2002/

Možda sam nešto zaboravio. Možda... Ali dogovorićemo se već, za šankom. Uz pivu. Ili koktu.

Pa dogodine...


Brojalica posjeta :  

 

             



sva prava uščuvana


Create a Free Website