Franci su taman vješali zastave za svoj najveći praznik, obljetnicu osvajanja apsane, a ja sam
utovario zadnju kesu u gepek i kreno. Išlo je prilično glatko sve do Broda. Tamo obično
upadam u Bosnu. Na grani redaljka teška dva sata. Mislim se nešto, jel to još uvijek ona
Tanovićeva ničija zemlja, pa se dogovaraju ko će nas propuštat, ili je to postala obećana
zemlja, pa vako narod navalio. Jedva nekako dođemo na red. Za divno čudo "srpskobrodski"
carinici ovaj put ne nađoše nikakvu temu za zezanje. Službeno, to su radnici DGS. Kad u
Bosni pratiš kakve vijesti, moraš te nove skraćenice poznavat, jer su se prokrijumčarile u
rječnik i niko ti ne objašnjava šta je to DGS (državna granična služba), osim ako mora nešto
kazat, pa ne zna šta bi - onda razmota sve skraćenice i priča pola sata.
Uđosmo nekako u tu čudnu državu, koja je zapravo sastavljena od dvije države, a jedna od te
dvije države je sastavljena od dvije države, a sve tri te države su sastavljene od puno država.
Tu sad valja pomnožit broj predsjednika, dopredsjednika i njihovih pomoćnika, broj ministara,
doministara i njihovih pomoćnika, broj čuvara pečata i njihovih pomoćnika, broj parlamenata i
parlamentaraca, šofera, sekretarica, čistačica, pa na sve to dodaš ljude u "koordinacionim
tijelima" i prevodioce hrvatsko-srpsko-bošnjačko-engleske, jer valja to sve u hodu usklađivat i
na kraju pribrojiš sudije, tužitelje i advokate, dobiješ približan broj ljudi u državi koji su
zaposleni i dobivaju plaću. Ogromna većina ostalih zaposlenih dobiva samo socijalno i
zdravstveno osiguranje, ako gazda nadje vremena da i to uplati. Nekolicina uspijeva umjesto
plate dobiti crkavicu, sa višemjesečnim kašnjenjem. Da ne budem skroz crnogled, moram
spomenuti da postoji i sijaset uspješnih preduzeća, gdje većina stvari štima. Nezgodno je
samo to, što su ta preduzeća uspješna zahvaljujući vezama i marifetlucima njihovih vlasnika,
a ako nisu, onda će ih već neko optužiti da jesu. U marifetluke ubrajam ekskluzivne ugovore
o dobavljanju ovoga ili onoga, potpisane sa babom, kumom, amidžićem i sl. bez konkursa ili
preko veze, zatim neplaćanje poreza (ostaneš dužan kamaru para, zatvoriš firmu i otvoriš
novu, koja je čista i "nema veze" sa starom) i slične stvari. Ako ipak usfali mjesta za "naše" i
"naše", nađe se para za kakav projekat, na primjer "Strategija sprečavanja siromaštva u BiH".
Ko ima pravi genetski materijal, koji trenutno dobro kotira, može do znatnog imanja stići i
kupovinom. Tako je na primjer odmaralište RŽV Srebreno prodano za 160.000 KM (KM
nije kilometar, nego konvertibilna marka - malo manje od pola eura).
Asli sam skreno s teme? Ma i nisam plao, a kako i ne bi, kad te odma na prvom kilometru
dočekaju džambo plakati "Pošteni turisti su dobrodošli, krijumčari nisu!" Bogovog ti boga, pa
država je napravljena od krijumčara, kako nisu dobrodošli? Valda da strani ne prave
konkurenciju, šta li? Zanimljivi su i oni isto tako veliki plakati "Iako su različitih nacionalnosti,
svi ratni zločinci su isti!" Jest, samo su neki "naši".
Putem do Vareša, pruža se pogled na približno preko nekolko stotina ruševina, koje su nekad
bile nečiji dom. Ko ih je rušio, a neće da ih popravlja, vidi se po bogomoljama u neposrednoj
okolini. Uvijek se nađe jedna od one tri sorte, koja je makar friško pofarbana, ako već nije
nanovo ozidana.
Na dijelu "autoputa" od Podlugova do Semizovca se radi naveliko, pa je i ono skretanje za
Vareš doživjelo neke preinake. Prva je ta, da na putokazu piše da se tuda ide u Brezu, Vareš
je nesto. Tu onda kreneš poznatim vijugavim puteljkom, uz Stavnju i čudom se čudiš kako
nema više rupčaga na putu, kad ga niko ne održava. I još se čudom čudiš, kad vidiš svako
malo kako neko stoji i peca u Stavnji. Na kraju, eto te u Varešu. Bivši Grad, a sada selo,
selendra, kasaba, mahala, nisam se još odlučio šta bi reko šta je.
U Varešu, "Vareško ljeto". Taman počelo. Ma teško je objasnit neupućenom, šta to zapravo
znači "Vareško ljeto". Kao to je sad neko obaška ljeto mimo sav svijet. Nije, to je samo
vašar bez ringišpila. Ipak stvar je spasio mali vozić, iliti vlakić, koji je makar malo ličio na
ringišpil, barem po klijenteli. Lociran u parku kod osnovne škole, povazdan je kružio u
radijusu 10 metara, nakrcan dječurlijom. Na ulazu u osnovnu školu (onom "glavnom") je bila
uređena bina, gdje su se svako veče odvijale različite aktivnosti: narodnjaci, rok večeri,
modne revije, filmovi (ljetni kino - džabe) i slično. Kad se dešavalo štogod interesantno a nije
pala kiša, natrpalo bi se okolo kamara naroda, pa se čak penjali i na obližnji nekadašnji
spomenik iz nekih zaboravljenih ratova, da bolje vide. Pri ruci su i dvije-tri manje-više
improvizovane kafane, da se ne mora daleko po logistiku. Neke aktivnosti su se događale i
u kinu (dramska predstava), a neke u bivšem salonu namještaja, vizavi kafane "Zvijezda"
(likovna izložba i književno veče).
Ne smijem zaboraviti sportska nadmetanja. Kad bi se zdogađala kakva utakmica (uglavnom
između "naših" i "njihovih", a koji su "naši", zavisi gdje staneš), nakupilo bi se isto kamara
naroda, ali i veći broj uniformisanih lica, to jest organa, da se spriječe žešće diskusije među
navijačima. Iznenadilo me, kad sam među organima zapazio i nekoliko zgođušnih malenih
policajki. Jednu od njih sam i prisluškivo, kad je odbrojavala nekom malodobniku i
prepadala ga kako će ga proslijedit dalje, pa će postat "slučaj". Klinci su inače, bez obzira
na nacionalnost, mahom pristaše SDA, ali ne "one" SDA, nego Seks-Droga-Alkohol.
Glavna zanimacija je napušit se ili našpricat ili tabletirat, pa onda to obilno zalit kakvom
žestom. Slijedi razbibriga u smislu razbijanja flaša i slično, pa onda sutradan "jesmo se dobro
proveli..."
Osim fudbala, održan je i šahovski turnir, a možda i još štogod. To će Kerovođa detaljnije
obradit kad dođe, ja se nadam. Štandovi na pijaci su radili do kasno u noć, pa si mogo i
pred zoru, ako ti je ladno, kupit nešto za obuć, ili zamijenit cipele, ako te žuljaju. Ko je
gladan, ima ćevapa, a i bureka u pekari, kad god ti na um padne. Kuvanih kukuruza kolko
oćeš. Ima čak i šećerne pjene - "vate", spravljene u nekom home made loncu. Ako ćeš
sam peć, ima kod Vesnića što je Hinger spremio smjesu za ćevape u nekoj isto tako
home made mješalici. Ipak valja pripazit šta se jede i odakle je. Svi te prepadaju: oćeš
govedinu - "pazi, u Bosni se pojavio antrax (crni prišt)", oćeš janjetinu - "pazi ima
svakakvih bolešćina i nekontrolisanog uzgoja", oćeš malo luka - "pazi, razlistaj ga i
pregledaj, pojavili se neki crvići u luku, pa ti rusvaj naprave ako ih pojedeš", oćeš nabrat
šumskih jagoda, borovnica, gljiva (a jagoda ima, mrak) - "bože sačuvaj, mišja groznica
hara". Šta god kreneš, vreba neka opasnost. Da ne pričam o higijeni u (nekim) trgovinama
i uslovima skladištenja. Ako na jogurtu piše da ima rok trajanja još tri dana, to ne znači da
je tu ukalkulirano sedmodnevno sunčanje. Kruh je "napuhan", koji god uzmeš, pa je dobar
samo baš frišak. Ali ipak nađe se i dobrih stvari. Kod Vesnića (na pijaci) baš friške teletine,
kod Franjića (tamo đe je prije bio Jojić) baš dobre slanine, na pijaci baš dobrog sira kod
čoeka s Tisovaca, pokaže ti sve papire, da je u njeg sve u redu. Od Maroševića dobrih
kolača, malo poskupi, ali dobri, naročito ormašice. Ako išta u Varešu fercera, to su kafane.
Barem u ovo doba. Pun Vareš "dijaspore" i "dođoša" i svi se smrtimice časte. Nisam uspio
doznat ni za jedan slučaj da bi neko bio potjeran iz kafane zbog fajrunta, što bi se reklo
"na metli". Bili su samo slučajevi da nestane pive ili kojeg drugog protočnog provijanta.
Naiđe i pokoji policajac u civilu, pa išće od kelnera svijeću, nebil našo kojeg Varešana.
Onda nam preporuči da se dođemo prijavit kod njeg, pa da i njemu prispijevamo po 10
maraka. Htjede već poć na spavanje, jer valja sutra "vlast obnašat", ali ga Ceplja pokuša
zadržat, veli "samo ti sjedi, pa nisam jednom vlast preuzimo, nema problema". Ceplji se
nije žurilo, jer je netom dobio SMS poruku: "tata, ključ ti je u podrumu na tabutu".
Nezgodna stvar u kafanama je mjuza. Nema šanse da popričaš, ako ne galamiš ko
nezdrav. Svaka kafana odvrće svoju muziku do daske, pa i šire. Najviše "dođoša" je
bilo iz Olandije. Nije ni čudo - bliže je od Amerike i Australije, a pola Vareša je u Olandiji.
Bile su i dvije svadbe u Vareško-Olandskoj kombinaciji.
Koga sam sve sreo? Množina jedna. Ne znam odakle da počnem. Možda od "prvog".
Neko je jednom u virtani izbacio ovo: "Goran prvi, papa Ivan Pavao drugi". Baš mi se to
nešto svidlo. E pa eto, kao prvo sreo sam Gorana, Kerovođu i to bez tamnih cvikera.
Bio je sa jaranom Erminom, da mu pokaže Vareš. Splet okolnosti, kiša i nedolazak
Cančine, kompjuterskog genijalčine, spasili su barem jedno janje. Nisam se s čovjekom
čestito ni ispričo, sve "eto vidićemo se". Ništa, dogodine ponove. Bilo je nešto naroda i
iz Amerike, tj iz Kanade (Renata i Kaja, Berti), a i iz Australije (Brko). Ipak većinom iz
Evrope, mahom kako rekoh Olandeza. Sreo sam i Viktora iz Švedske, a bilo je još
nekolicina iz Njemačke i iz Francuske, dvoje iz Slovenije, Ljilja iz Srbije, priličan broj iz
Hrvatske. Od meni poznatih iz virtane i sa Cvrkinice, sreo sam nezaobilaznog JJstreet-a,
sa gospojom i sestrom, te Potočića isto s gospojom i sestrom i zetom sa Krka. Kad
sam već kod njeg, Potočani su imali rusvaj na Vranjkovcima, ko i svake godine. Ovaj
put ih nije kiša zeznula ko lani. Ja nisam išo, da se ne metiljam, ali poslije saznah, da je
bilo više Borovičana, nego Potočana.
Jedno veče pođem kod Ljutog, gdje se obično vrti "Daleka obala" i slično, kad od tamo
razvaljuje Hašim Kučuk. Kad šta je - unutra Sajtarija uspostavio žurku, sve pjeva i
pleše, Zoka kelner kolo vodi. Kod Emse sam trefio legendarnog trenera, sada školsog
direktora, a privatno djeda Pranjića sa gospojom. Pokušavo je ispričat jadan vic, al
nije mogo od smijeha, morala mu je žena pomoć, a pri ruci su mu bili i Goran i Mica
(opet Olandezi, naravski). Bio je prisutan i Điđa s gospojom. Dogovaro se s Ninom da
pođu na Krivaju, a žena mu je obećala ispeć svu ribu što nalove, makar pun gepek
bio. Znala je ona da neće ni otić :)
Sa Rusom (lokalnim kulturnim ministrom) i Majom sam jedva jednom uspio otić u gljive
na Sjenokos. Mama Marta je pričuvala prinovu Unu, slatko malo bebče. Gljive su pošle
rast, pa ih još nije bilo baš puno, al su bile kvalitetne.
