Zacharia Sitchin posjeduje vještinu odgonetavanja Sumerskog klinastog pisma, on poznaje jezike mnogih drevnih kultura te je potaknuo znanstvene krugove na razmišljanje sa njegovim zapanjujućim objašnjenjima drevnih spisa. 1976. godine, Sitchinova prva knjiga Dvanaesti planet, započela je odiseju koja je doslovno preoblikovala područje drevne povijesti; 1993. godine je stigla šesta knjiga iz serije Zemaljske kronike, Kada je počelo vrijeme. Između ostalih činjenica, ova knjiga povezuje složen kalendar Stonehenge i zbunjujućih ruševina Tiahuanacu u Peruu sve dodrevne kulture Sumerana, i kao produžetak, do Nibiruanaca, koji su se također zvali i Anunnakiji. To je narod za koje Sitchin ne posustaje i ne samo da su stvorili Sumersku kulturu, već su i genetički stvorili čovjeka kakvog ga mi znamo. I da, oni žive na tom zagonetnom dvanaestom planetu, Nibiru.

Do danas, Sitchin je odgonetnuo više od 2000 glinenih cilindričnih pečata iz drevnog tla u Perzijskom zaljevu starih 6000 godina. Neki od ovih fragmenata, koji datiraju od 4000 godina pr. n. e. se nalaze u muzejima po cijelom svijetu. Jedan fragment, koji se nalazi u Njemačkoj, posebno pokazuje da je Zemlja sedmi planet, brojeći od Plutona. Taj vremenski okvir je četiri tisućljeća prije nego što je današnja astronomija potvrdila postojanje Plutona kao planeta našeg Sunčevog sustava. Pa, kako je drevna civilizacija znala za ovu činjenicu? Sitchin kaže, zato jer ti drevni ljudi nisu sa Zemlje, već sa planeta Nibiru. Teške obiteljske svađe dovode do toga da su Nibiruanci napustili Zemlju, ostavljajući ljude da se brinu sami za sebe. Ovi rani ljudi ne bi nikada posjedovali sposobnost putovanja između zvijezda poput njihovih stvoritelja, niti bi posjedovali besmrtnost njihovih stvoritelja. Eonima kasnije, ipak, mi ljudi smo konačno poslali inteligentne satelitske sonde izvan granica našeg Sunčevog sustava. Da li ponavljamo našu prošlost? Ovo je jedno od zbunjujućih pitanja koje Sitchin objašnjava u Zemaljskim kronikama. Ne samo da je istaknut arheologist, Sitchin je također i priznat analitičar drevnih kultura, u stvari, možda i najbolji ikada.

Njegove eksplicitne usporedbe sličnih ali opet različitih mitologija daju nam bolje razumijevanje svjetskih religija. Između ostalog, Sitchinova istraživanja indiciraju da je u orbiti oko Marsa postaja koja spriječava ljudima da stignu onamo (činjenica potvrđena od SAD-a i Ruskih svemirskih sondi). Ali glavno žarište ovog zapanjujućeg istraživanja je drevni Sumer. Odgonetavanje glinenih pločica, koje su bile pokopane tisućljećima, otkrivaju korjenja koja sežu unatrag do 450 tisuća godina pr. n. e. Razlog Sitchinove motivacije da nauči čitati klinasto pismo bila je njegova radoznalost kao dječaka za riječ «Nefilim», enigma spomenuta u Starom Zavjetu. Prevedeno, «Nefilim» znači «oni koji su došli». «Došli odkuda» je početna točka koja čini Zemaljske kronike boljim štivom od bilo koje misterije Sherlocka Holmesa. Da bi otkrio tu tajnu, Sitchin kreće na put oko svijeta u drevne gradove starih civilizacija.

Pločica s klinastim pismom

Bilo bi nepravedno da sudimo njegovim istraživanjima sa kratkim osvrtima poput ovoga: ipak, postoje vrlo značajna otkrića o postojanju te druge rase ili ljudi. Možda je najvjernije «lice na Marsu», struktura na području nazvanom Cydonia na Crvenom planetu. Što je to? Ako analiziramo odnos udaljenosti između lica na Marsu i drugih piramidalnih oblika također otkrivenih na Marsu, vidjet ćemo da je geometrijski odnos identičan udaljenostima pronađenih kod Egipatske Sfinge i piramida u okolici. Sitchin zaključuje da smještaj tih piramida znači da su služile kao oznake za pomoć pri navigaciji nakon što su Nibiruanci ušli u Zemljinu atmosferu iz vanjskog svemira. Sitchin je također potvrdio da rane piramide nisu izgradili Egipćani. NBC televizija je 10. studenog 1993. emitirala dokumentrani film «Tajna Sfinge» /The Mystery of the Sphinx/, koji govori da je Sfinga 2000 godina starija nego što se je ranije mislilo. Ovo podupire Sitchinove pronalaske da je netko drugi izgradio piramide a ne Egipćani.

Jedno zapanjujuće otkriće za drugim učinili su Sitchina najkontroverznijim piscem našeg vremena zbog toga jer je doveo u pitanje sve što smo mislili da znamo o ljudskoj civilizaciji. Lako je odbaciti Sitchinova istraživanja jednako kao što ljudi olako odbacuju NLO-e Erika Von Danikena i bezbroj drugih istraživača koji su tvrdili da su pronašli dokaz izvanzemaljskog posjetitelja na ovome planetu. Ali Sitchin je dobro upoznat sa ovim vražijim poslima, te brzo potuče argumente skeptika sa solidnim obrazovanjem, uključujući najrigoroznije prijevode sumerskih tektova, Vedskih priča i izvoda iz originalnih Grčkih i Hebrejskih inačica Biblije. Ta sposobnost za prijevode mnogih jezika nije mala stvar. Mi koji nikada nećemo imati sposobnost decifriranja 6000 godina starih glinenih pločica moramo vjerovati da je Sitchin obavio svoj posao točno. Njegovi izvori otkrivaju potpunu vjerodostojnost, uključujući i najfinije, najcjenjenije citate i osvrte koje možemo zamisliti.

Donedavno, dva pojednica koja su dobro pratila Sitchina bili su Colin Powell i Norman Schwarzkopf, američki generali koji su imali ključne uloge u Zaljevskom ratu. Mjesto slijetanja Nibiruanaca bilo je područje zvano Eridu koje se sada zove Južni Irak. Glavni razlog što Sadam Husein [ranije] nije bio uhvaćen je bio taj jer se skrivao u drevnoj stepeničastoj piramidi koju su konstruirali one rane civilizacije koje spominje Sitchin, i zbog kojeg Amerikanci preziru bombe, upravo zbog njegove neprocjenjive povijesne vrijedosti. Jednom kada skinemo gornji sloj sa svjesne stvarnosti, potpuno nova slika izranja na površinu kao tko zna što je Sitchin otkrio. Taj pisac nikada neće znati tko zna što, ali opsežni dokazi u Zemaljskim kronikama koje se tiču Nibiruanaca su fenomenalni.

Gdje da gledamo dolazak?

Odgovor: Na Južnom nebu. Stvar postaje neupitna jednom kada proučite Sitchina. On ističe da je NASA locirala masivni crni objekt na Južnom nebu, i nedavno ponovno pokretanje teleskopa u Argentini i Čileu očigledno daju do znanja ponovnim zanimanjem za tim djelom neba. Prikupljanje svih istraživanja je stvarno iznad sposobnosti jednog čovjeka; ipak, tím ljudi bi mogao prikupiti sve važne informacije. Iako bi prikupljene informacije najvjerovatnije bile naznačene kao stroga tajna, Sitchin je ustvari iznesao sve tajne u Zemljinim kronikama. Sada je na nama da popunimo naše shvaćanje kao tko smo mi  kao vrsta zvana ljudi tako da možemo, kako Sitchin kaže, «biti bolje pripremljeni kada Anunnakiji stignu.»

Mnogi od nas neće nikada putovati da vide drevne opservatorije. Ipak, Sitchin je pronašao nešto zapanjujuće što se tiče položaja tih opservatorija na površini Zemlje. Svi opservatoriji su okrenuti prema Južnoj hemisferi. Oni se također nalaze na istoj geografskoj širini. U njegovoj najnovijoj knjizi, saznajemo da mnoga od ovih opservatorija mjere točan mjesečev i sunčev izlazak sa točnošću neusporedivom sa niti jednim suvremenom mjernom opremom. Polje astronomije i astrologije su potpuno objašnjeni od Sitchina, koji pokazuje da je koncept «vremena bogova» nešto što su drevni svećenici astronomi stvorili da bi predvidjeli dolazak stvoritelja. Nategnuto, zasigurno, ali kada su logika i strpljenje pruženi Sitchinovim zaključcima, jedino realno što nam dolazi napamet je, da je čovječanstvo dovedeno u zabludu o našem stvarnom podrijetlu.

Često se vraćamo na biokemijsko istraživanje. Cijela struktura našeg DNK je poput kontakta sa vremenskim strojem. Kada smo izvorno programirani, naša osnovna DNK struktura je bila ograničena na dvostruku spiralnu nit. Okidni mehanizam koji nam omogućuje da funkcioniramo je pod utjecajem zvjezdane radijacije. Mi smo sada na mjestu u orbiti oko naše centralne galaksije gdje radio frekvencije centra galaksije, kao i mnogih drugih zvjezdanih sustava, nam daju novu informaciju. Otpuštanje ovih informacija, prema Sitchinu, podudara se sa sljedećim dolaskom Dvanaestoga planeta. Pokušaj Američke vlade da sagradi Freedom Space Lab će biti usmjeren da potvrdi položaj planeta Nibiru.

Veliko pitanje, naravno, je što će ta bića koja smo zamijenili s bogom misliti o nama? U prošlosti nam nisu bile dozvoljene njihove moći, ali kao rezultat tisuća godina genetičke selekcije, mi smo u nekim pogledima postali poput bogova. Skoro svi drevni jezici su sada decifrirani, i otkriveno je da 22 Hebrejska pisma sadrže informaciju zasnovanu na sustavima emitiranja svjetlosti. Naše shvaćanje torzijskih polja, fibonaccijevog niza, fraktala i otvorene topologije prostornih vektora su bili izraženi jezikom matematike. Zvjezdana polja su počela izgledati poput računalnih ispisa a ne nasumične točke svjetla na noćnom nebu. Ako postoji nešto što je Sitchin postigao, to je proširenje ljudske mašte. Legendarne civilizacije Atlantisa i Lemuria više ne izgledaju tako fantastično, već kao pokušaj drugih rasa da prežive na planeti Zemlji. Projekt SETI, službena američka vladina Potraga za izvanzemaljskim životom /Search for Extraterrestrial Intelligence/ je bio ukinut, i ponovno uspostavljen od privatnih konzorcija tvrtki. Najnovija [kada je ovo pisano] sonda na Marsu je potpuno nestala. Odgovori dani na ove enigme su nezadovoljavajući, kada težimo protiv dokaza da će druga rasa ljudi posjetiti naš planet, kao što su izgleda činili mnogo puta u prošlosti. Zapamtite, Zemlji treba jedna godina za orbitu oko Sunca. Nibiru treba 3600 godina, prema Sitchinu. Dakle, jedna godina Nibiruancima je 3600 Zemljinih godina. On je završio sva svoja istraživanja, kaže, kako bi nas, ljudsku rasu, pripremio za povratak naših stvoritelja.

Rad Zecharia Sitchina je bez sumnje najiscrpnija kozmologija danas dostupna. Štoviše, izgleda i akademski održiva.

Osobno, preporučam svakome da počne čitati Zecharia Sitchina. Njegove knjige u Hrvatskoj izdaje nakladnik TELEdisk.

Početna stranica

© Copyright Xfacts.com. Prijepis s dopuštenjem.

Zabranjeno kopiranje i korištenje sadržaja ovih stranica bez suglasnosti webmastera!